CVs — Trebamo radne prostore

VIZUALNE UMJETNOSTI, NOVI MEDIJI:

LEA ANIĆ (1990.) živi i radi u Zagrebu i Kopenhagenu. Nakon preddiplomskog studija na Odsjeku za animirani film i nove medije pri ALU u Zagrebu, MFA diplomu stječe 2019. na The School of Conceptual and Contextual Practices pri The Royal Danish Academy of Fine Arts u Kopenhagenu. Ondje od 2021. do 2023 godine. u sklopu istraživačkog projekta s Carlom Zaccagnini uspostavlja i vodi Laboratorij za kontekstualno specifične umjetničke prakse (Site Lab), gdje kasnije nastavlja raditi kao vanjska predavačica. U zimskom semestru 2024. vodi kolegij Osnove analogne fotografije na ALU. Izlagala u galerijama Kunsthal Charlottenborg u Kopenhagenu, Multimedijalni kulturni centar u Splitu, Atelijeri Žitnjak u Zagrebu, HDLU, i drugima. U praksi se bavi marginalnim, svakodnevnim odjecima socio-političke situacije čitanima u različitim medijima; te obrazovanjem i metodama prenošenja umjetničkog znanja.

VANJA BABIĆ (Zagreb, 1984.) diplomirao je na Tehničkom veleučilištu 2008. te magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije, 2013. godine. Tijekom studija dobiva nagradu Essl Art Award i stipendiju Becks za umjetničko stvaranje. Redovito predstavlja svoj rad kroz samostalne i grupne izložbe, te umjetničke akcije u Hrvatskoj i inozemstvu. Neke od najznačajnijih grupnih izložbi: 48. Zagrebački salon, 33. Salon Mladih, 11. THT nagrada MSU Zagreb. Godine 2017. bio je na studijskom boravku na Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, a 2020. u Cite internationale des Arts u Parizu. Inspiracija i motivacija za njegov umjetnički rad proteklih nekoliko godina temelje se na preispitivanju vladajućih socijalnih i kulturoloških postavki, konzumerizma, marketinga, uloge novca u društvu, različitih vrsta rada i radnika, problema otpada i recikliranja. Povremeno radi kao vanjski suradnik na Odjeku Novih medija na ALU.

ANDREJ BEŠTAK *1993 i ANJA LEKO *1991 umjetnički su duo iz Zagreba koji rade zajedno od 2020. u području eksperimentalnih vizualnih umjetničkih praksi, kombinirajući instalacije, performans, CGI i video radove. Smatraju se pripovjedačima u prostoru koji koriste vizualni jezik i zvukove umjesto riječi kako bi stvorili emocionalni dijalog između umjetničkog djela i publike. Pronalazeći inspiraciju iz svojih privatnih života ili slučajnih informacija na koje nailaze, stvaraju priče koje zadiru u instinktivne, intuitivne i duhovne dimenzije. 2021. godine na 36. Salonu mladih nagrađeni su Erste Grand Prix nagradom. U 2022. godini sudjeluju na projektu Mogućnosti za ‘22 u sklopu kojeg izlažu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, te u Galeriji Svigrum u Reykjaviku. Sudjeluju na Jelsa art biennalu 2023. godine, na rezidenciji Petrohradska Kolektiva u Pragu i na rezidenciji u MuseumsQuartieru u Beču.

ŽELJKO BELJAN (1984., Vukovar) diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. godine. U svojoj se umjetničkoj praksi fokusira na fenomen ručnog rada i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama, istražujući tekstil i rukotvorne tehnike kao umjetnički medij. Pritom istražuje odnos između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom, stavljajući pritom naglasak na participativnost i uključenost publike u realizaciju radova. Autor je projekta "Tri kornera penal", izvedenog u Hrvatskoj, Slovačkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, koji kroz ručno izrađene nogometne mreže i prijateljske utakmice povezuje vizualnu umjetnost, performans i zajednicu. Finalist je nagrade Radoslav Putar za 2023. godinu i alumnus WHW akademije u generaciji 2022. Izlagao je na više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

SANJA BISTRIČIĆ SRIĆA multimedijalna je umjetnica, fotografkinja i snimateljica. Kroz svoju umjetničku praksu, koja se nerijetko bavi osobnim temama, kolažira i dekonstruira zvuk, tekst i sliku, koristi film, video i foto medij te instalacijske forme, istražuje doku-fikcijske žanrove. Nakon završetka studija agronomije na zagrebačkom Sveučilištu, magistrirala je film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2020). Izlagala je u Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb, 2021.), Muzeju za umjetnost i obrt (Zagreb, 2012.), UK Parobrod (Beograd, 2014.), Galeriji Prozori (Zagreb, 2022.), Galeriji Flora (Dubrovnik, 2022.). Njezine modne i dokumentarne fotografije objavljene su u brojnim hrvatskim i međunarodnim tiskanim i online publikacijama (Elle, Storybook, Vice Italia, Nakid magazine, Interview itd.), a kao snimateljica sudjelovala je u brojnim filmskim, izložbenim i modnim projektima. Živi i radi u Zagrebu.

NIKOLA BOJIĆ je teoretičar, umjetnik i kustos fokusiran na odnos prostora, tehnologije i budućnosti. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i muzeologiju, a poslijediplomski studij umjetnosti i dizajna u javnoj domeni završio je na Graduate School of Design, Sveučilište Harvard. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Splitu, na temu planiranja i proizvodnje prostora u razdoblju visokog modernizma. Izlagao je na brojnim međunarodnim konferencijama i izložbama, uključujući Kunsthalle Baden Baden, ZKM, Karlsruhe; Moderna Museet, Stockholm; Milansko trijenale, Venecijansko bijenale arhitekture, Taipei bijenale, Taiwan. Predavao je na School of Architecture + Planning na sveučilištu MIT, objavio je niz znanstvenih i stručnih članaka te je autor je knjige umjetnika Excavations: The Sinking Gardens te je su-urednik izdanja Vibraception (K. Verlag, MSU, MaMa). Docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kao kustos i dramaturg surađuje s teatrom Maksim Gorki u Berlinu.

HRVOSLAVA BRKUŠIĆ diplomirala je filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te magistrirala na Odsjeku za Nove medije Akademije likovnih umjetnosti. U umjetničkoj praksi izražava se kroz zvučne instalacije, nastupe uživo, film i video. Izlagala je na različitim manifestacijama poput Izloga suvremenog zvuka, Muzičkog biennale Zagreb i 25 FPS festivala u Hrvatskoj, te na mnogim inozemnim festivalima. Montirala je niz filmova koji su prikazivani na festivalima poput filmskog Međunarodnog festivala u Rotterdamu, IDFA-e Amsterdam, CPH DOX-a, Sarajevo Film Festivala, 25 FPS-a, festivala kratkog filma Oberhausen i mnogih drugih. Rad na filmskim edukacijama u Senegalu, Burkini Faso i Palestini usmjerio ju je prema istraživanju kolonijalnog pogleda kroz pitanja reprezentacije i brisanja narativa u filmskim arhivima. Kao edukatorica radi u Restart školi dokumentarnog filma i na Akademiji likovnih umjetnosti, te je dio tima koji vodi filmski laboratorij Klubvizija u Zagrebu.

IVA ĆURIĆ (1984., Zagreb) vizualna je umjetnica čija se praksa razvija kroz istraživanja prostora, informacijskih struktura i mehanizama percepcije. U središtu njezina interesa nalaze se odnosi između materijalnog i nematerijalnog, vidljivog i skrivenog te načini na koje informacijski, tehnološki i perceptivni sustavi oblikuju naše iskustvo stvarnosti. Diplomirala je 2010. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku, smjer grafika. U svojem umjetničkom radu koristi različite medije i formate, uključujući grafiku, crtež, prostorne intervencije i multimedijske instalacije. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, dobitnica je više stručnih nagrada i priznanja. Docentica je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje izvodi nastavu iz područja grafike. Pohađa poslijediplomski doktorski studij Likovnih umjetnosti na istoj instituciji.

TIN DOŽIĆ (Rijeka, 1989.) završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2016.) i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2016.). U svojoj praksi često polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radijem, eksperimentalnom glazbom i multimedijalnim instalacijama. Područja interesa su mu materijalnost medija, (mračna) ekologija, DIY kultura, antropocen i geologija, susret znanosti i umjetnosti, spavanje i snovi. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. godine. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2019. i alumni WHW akademije u generaciji 2019./2020. Dožić i Udovčić su dobili nagradu za mladog autora do 35 godina 58. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna (2024.) za rad Šumska koliba. Član je HZSU.

MARKO DJEŠKA, strip crtač, ilustrator i redatelj animiranog filma. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer animirani film. Markov kreativni portfolio uključuje četiri kratka animirana filma koji su postigli zapažene uspjehe na brojnim festivalima. Njegov film Sve te senzacije u mom trbuhu osvojio je 25 nagrada i priznanja, te je prikazan na preko 200 festivala diljem svijeta. Suosnivač je Jadranske animacije (Adriatic Animation) studija za produkciju animiranog filma. Bio je jedan od organizatora OHOHO festivala stripa i ulične umjetnosti, član je organizacijskog tima međunarodnog festivala stripa i animacije Supertoon u Šibeniku. Objavljuje kratke stripove u časopisima poput Heavy Metala ( SAD), Aargh! (Češka), Freakshow Comics i Gorgonzola (Francuska). Sa kolegom Sašom Paprićem osnovao je Hrvatski autorski strip – produkciju za izdavanje domaćeg stripa. 2024. godine objavio je svoj treći strip album Crna Željka. Urednik je i dva strip magazina OHOHOzin i Strip-Prefiks.

KATERINA DUDA (1989.) diplomirala je animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima se najčešće bavi temama vezanim uz urbane prostore i kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene, primjerice kroz arhitekturu ili turizam. Koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, instalaciju, dokumentarni film i video. Od 2015. izlagala je na nizu samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Filmovi su joj prikazivani i nagrađivani na domaćim i međunarodnim festivalima. Među istaknutijima je Nagrada Jelena Rajković za najboljeg mladog redatelja/redateljicu 2016. godine, a 2022. bila je među finalistima Nagrade Radoslav Putar. Predaje na Odsjeku za nove medije, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i radi kao jedna od edukatorica na Restartovoj školi dokumentarnog filma.

DORA ĐURKESAC je umjetnica koja djeluje na sjecištu suvremenog plesa, intermedijske umjetnosti i dizajnerskog istraživanja. Njezina praksa oblikuje se kroz poetske zajednice te somatske, skulpturalne i zvučne eksperimente, a proteže se od intimnih gesta do kolektivnih formata poput herbalističkih kolektiva, performativnih protesta i plutajućih izložbi. Studirala je nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti i industrijski dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu, a stručno se usavršavala u programima poput Politics of Collectivity (Saas-Fee Summer Institute of Art, Berlin, 2017), Performative Research Academy (ZHdK, Zürich, 2018), Goldrausch Künstlerinnenprojekt (Berlin, 2021.). Njezin rad predstavljen je na domaćj i međunarodnoj sceni, uključujući Haubrok Foundation, Kreuzberg Pavilion, Centrum, Spike, Radialsystem (Berlin), Neu Now (Amsterdam), Muzej suvremene umjetnosti, Galerija Miroslav Kraljević (Zagreb),, La MaMa Theatre (New York) i Tjarnarbíó (Reykjavik).

DORA FODOR, je vokalistica, izvođačica i audiovizualna umjetnica rođena 1993. u Zagrebu gdje je završila preddiplomski studij Modnog dizajna na Tekstilno tehnološkom fakultetu te diplomski studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti. Pohađala je srednju glazbenu školu Fran Lhotka u Sisku, smjer operno pjevanje. Njezino glavno umjetničko polje interesa je prijevod emocija u vokalne strukture, tj. korištenje tehnika vizualizacija i osvještavanja unutarnjih međuprostora koje zatim interpretacijama prenosi u vanjske oblike i zvukove. S kolegicom Evom Milković čini audiovizualni performativni sastav Doktor Krleža, a trenutno priprema i prvi autorski album uglazbljene poezije pod pseudonimom Yeka. Surađuje u različitim umjetničkim područjima i znanostima poput psihologije i programiranja. Osvojila 1. nagradu Revije filmskog stvaralaštva za kratki dokumentarni film Korijen (2023). Značajne samostalne izložbe uključuju We are not made of sugar (2024.),Beating (2023.) i Hearth (2023.)

FOKUS GRUPA je umjetnički kolektiv kojeg su 2012. godine osnovali Iva Kovač i Elvis Krstulović. Kroz izložbene, izdavačke i edukativne projekte kolektiv istražuje područja umjetnosti, dizajna i arhitekture, nastojeći pritom uspostaviti kritički okvir za čitanje umjetničkog, ekonomskog i političkog okruženja u kojem djeluje. Posljednjih godina ih zaokuplja kolonijalno nasljeđe i akumulacija kapitala, koje često čitaju kroz lokalnu industrijsku povijest iz dekolonijalne perspektive. Radove su izlagali u nizu institucija diljem Europe, među kojima su Kunstpavilion Innsbruck, Kunstverein Harburger Bahnhof u Hamburgu, MSU Zagreb, Fundació Antoni Tàpies u Barceloni, Muzej savremene umjetnosti u Beogradu, Bunkier Sztuki u Krakovu, Onomatopee u Eindhovenu, Kulturni centar Tobačna 001 i MSUM u Ljubljani, La Box / ENSA u Bourgesu, Rotor u Grazu, Künstlerhaus u Beču, State of Concept u Ateni, ŠKUC galerija u Ljubljani, Calvert u Londonu, tranzit.sk u Bratislavi, Transmission u Glasgowu.

TEUTA GATOLIN intermedijalna je umjetnica koja živi i radi u Zagrebu. Završila je BA i MA studij Animiranog filma i novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bivša je polaznica programa WHW akademije. Njezini su radovi bili izlagani u galerijskim prostorima poput Pogona Jedinstvo, galerije Nova, Prozori, Greta, Zilik, Atelijeri Žitnjak, HDLUove galerije Karas i Prsten, splitske galerije HULUa Loggia, prostora Memorijalnog centra Lipa, Muzeja suvremenih umjetnosti u Zagrebu, Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Centra za suvremenu umjetnost Rotor u Grazu, i drugih. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi.

DINA GLIGO je magistra kiparstva (ALU Zagreb 2012.), samostalna multimedijska umjetnica, edukatorica i digitalni artisan iz Zagreba. Aktivna je u eksperimentalnim vizualnim, digitalnim i mrežnim umjetnostima gdje često surađuje s Vedranom Gligom. Suosnivačica je i umjetnička voditeljica Format C (od 2014.), kroz koji razvija projekte poput Fubara i Piviliona. Alumna je rezidencija Akademie Schloss Solitude (2016. i 2018.-'19.) i Cité internationale des arts (2022.), dobitnica nagrada Kožarić Digital (2021.) i EX AEQUO Slavonskog bijenala (2022.). Članica je HZSU, HDLU i HDLUDU, suradnica kulturnih organizacija (npr. CTHR, ZKN, SKUPA), aktivno (su)djelujući u kustoskim, produkcijskim i zagovaračkim praksama.

VIDA GUZMIĆ magistrira 2012. (Summa cum laude) na Novim medijima, ALU Zagreb. Završila Obrazovni program Ženskih studija i edukacijski program Kustoske platforme 2012/2013. Rezidentica na V2_Institute for unstable media, Rotterdam i KulturKontakt Austria u Beču 2016 i 2017, te polaznica studijskih programa WHW akademija u Zagrebu 2018/2019 i Home Workspace Programu na Ashkal Alwan u Beirutu 2019/2020. 2023/2024 rezidentica na Cité internationale des arts u Parizu. Izlaže od 2009 Hrvatskoj i inozemstvu, članica je kolektiva Zvukospjevi s Nicole Hewitt i Ivanom Slipčevićem, radi kao suradnica na projektima i filmovima, osmišljava i vodi radionice za mlade žene i romsku djecu te razvija vlastite projekte.

NICOLE HEWITT se bavi filmom, instalacijama, performansom i tekstom. Diplomirala /doktorirala na Slade School of Art 2013. Izlagala u Black box MSU/Galeriji 90/60/90; Sonic Acts Academy, Amsterdam/MMSU Rijeka/Nevidljiva Savicenta, Savicenta/Perforacije, Zagreb/ Izlog suvremenog zvuka, Zagreb/Museums Quartier Vienna; Galeriji Nova, Zagreb/UrbanFestival, Zagreb/ Spaport Biennial, Banja Luka/ Walker Art Centre, Minneapolis/Insert, Retrospective of Croatian Video Art, MSU Zagreb/Here Tomorrow, MSU Zagreb. Filmovi su prikazivani na Defy Film Festival Nashville /Rencontres Internationales Paris-Berlin /Hiroshima International Festival of Animation /IDFF Amsterdam /Festival of New Film Split /IFF Rotterdam/ EMAF/New Media Festival Seoul/Montreal International Festival of New Cinema and New Media. Članica je kolektiva Zvukospjevi, suosnivačica umjetničke organizacije Studio Pangolin. Predaje na Odsjeku za Animirani film i nove medije ALU Zagreb.

ANA HUŠMAN u svojim radovima raščlanjuje strukturu i teksturu filmskih elemenata kroz različite forme filma, instalacije, knjige, zapisa slike, zvuka, teksta. Eksperimentira s mogućnostima animacije, dokumentarnim i igranim elementima u filmu, glasom i artikulacijom. Unutar radnih procesa, zanima je propitivanje i obrtanje pozicije amaterskog i profesionalnog subjekta performativnosti, samog medija te struktura koje diktiraju i proizvode obrasce ponašanja. Radi kao redovna profesorica na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je udruge RESTART, gdje već dugi niz godina vodi program filmske edukacije za velike i male. Za svoje posljednje radove dobila je više domaćih i internacionalnih nagrada.

ANA KOVAČIĆ rođena je 1986. u Zagrebu. 2010. Završila je kiparstvo na ALU Zg, a 2013. nove medije na ALU Zg .Od 2014. članica je HZSU. Od 2021. pokretačica je i organizatorica Umjetničke rezidencije CIMA u gradu Hvaru, te je od 2024. programska voditeljica društveno-kulturnog centra Fabrika 35 u gradu Hvaru. Od 2022. radi u svojstvu vanjske suradnice na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 2024. u zvanju naslovnog docenta. Od 2009. izlaže samostalno i skupno. Boravi na više rezidencija. 2017. nominirana je za nagradu Radoslav Putar, 2016. za T-HT nagradu, a 2013. za nagradu ESSL. Radovi joj se nalaze u kolekciji Erste banke.

NINA KURTELA je multimedijalna umjetnica čiji se rad zasniva na koreografskim i site-specific praksama ispreplićući izvedbenu i likovnu umjetnost. Njeni radovi obuhvaćaju različite medije i forme: film, instalacije, performanse i plesne radove te se bave pitanjima identiteta, pripadnosti i intimnosti. Izlagala je i prezentirala radove diljem svijeta - u muzejima i galerijama, na filmskim, kazališnim i plesnim festivalima: Kunsthaus Graz / Kunsthal Aarhus / Mucem Marseille / Royal Albert Hall London / MuseumsQuartier Beč / Tanz Im August, Berlin / MUMOK Beč / Transmediale, Berlin / HKW Berlin / Tokyo Opera City Gallery Japan / 104 Paris / MMOMA Moskva /. 2018.g. nominirana je za Berlin Art Prize te je dobitnica nekoliko prestižnih nagrada ako što su Japanese Media Arts New Face Award, Tokyo; Henkel Art Award CEE, Beč; Essl Art Award CEE, Beč. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu, te potom završila studij za suvremeni ples, koreografiju i kontekst – HZT na Universität der Künste u Berlinu.

ANA KUZMANIĆ (1980, Split) je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila na Edinburgh College of Art Sveučilišta u Edinburghu. Jedna je od osnivačica i članica međunarodnog kolektiva Eastern Surf, te je od 2009. asistentica na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije na Sveučilištu u Splitu. U radu problematizira ljudsku svakodnevnicu, bavi se pitanjima kolektiviteta, zajedništva, mogućnostima udruženog rada, pedagogijom i edukacijom mladih. Za svoj rad primila je više nagrada i priznanja, kao što su Nagrada Radoslav Putar za 2018. godinu i Visual Art Award Gradskog vijeća grada Edinburgha 2012. godine.

STELLA LEBOŠ, rođena je 1988. godine u Zagrebu. Nakon studija modnog dizajna na Tekstilno tehnološkom fakultetu upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu, smjer novi mediji. U 2014. počinje djelovati unutar ženskog kolektiva Ljubavnice, gdje radi na site-spacific, ambijentalnim i multimedijalnim instalacijama. Kolektiv je fokusiran na interdisciplinarno spajanje umjetnosti i znanosti tako da svaka izložba uključuje suradnju sa znanstvenicima i različitim stručnjacima. Rad kolektiva karakteriziraju radikalni i oblikovni postupci te istraživanja van normativnih sustava. Zadnjih nekoliko godina rad joj je fokusiran na ambijentalnim site specific instalacijama i scenografiji.

LUANA LOJIĆ (Pula, 1991.) umjetnica je koja zamišlja osjetilne podatke kao polupropusna, autonomna, kaotična i promiskuitetna bića. U svojim instalacijama i performansima najčešće istražuje eksperimentalne predaje o objektnoj empatiji, geoemotivnosti i suptilnim sponama tvari. Članica je kolektiva Ljubavnice, Studija Pangolin i M28 kolektiva. 2016. diplomira na odsjeku Novih medija ALU Zagreb. 2020. godine prima posebno priznanje za rad ‘what is Sound? 2.0_Alpha blending’ 35. Salonu mladih, izvođenog u Hrvatkoj, te inozemno na Ars Electronici u Linzu (AT) i Rencontres Monde(s) Multiple(s) u Bourgesu (FR). Iste godine posebno se priznaje i rad ‘bits of Real: For development purposes only’ na 27. Slavonskom biennalu. Za eksperimentalni film Neptunizam, prima treću nagradu na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva u Vukovaru 2014.

JELENA LOVREC (1989) multimedijska je umjetnica čiji su projekti procesualnog i participativnog karaktera, a stvara ih u mediju dokumentarne fotografije, videa, instalacija, performansa i knjige. 2014. godine diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je sudjelovala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Nagrađivana je za svoj rad : 2021-Finalistica Nagrade Radoslav Putar, 2019 – Nagrada za najboljeg mladog umjetnika, HDLU, Zagreb, 2018 – Nagrada Galerije Kranjčar, 34. Salon mladih Panoptikon, HDLU, Zagreb, 2016 –Posebna pohvala, 33. Salon mladih Troškovnik, HDLU, Zagreb, 2013 –Nagrada Essl Art Award, MSU, Zagreb, 2013 –Nagrada VIG– Junge Kunst Aus CEE, MSU, Zagreb, 2009 - Nagrada za poseban uspjeh u akademskoj godini 2008/2009, ALU, Zagreb. Članica je HDLU-a. Od 2022. godine predaje na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

MAJA MARKOVIĆ je multimedijalna umjetnica rođena u Zagrebu 1979. godine. Magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2011. godine. Za svoj rad primila je nekoliko priznanja i nagrada, a boravila je i na više internacionalnih rezidencijalnih programa. Kontinuirano izlaže svoje radove u Hrvatskoj i inozemstvu od 2007. godine. Asistirala je na nekoliko filmskih i kazališnih projekata u Hrvatskoj. Radila je kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje koncepte prostora, interpretira ga kroz crtež, materija, instalaciju, zvuk pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti izdvajanjem detalja i materijala pomoću kojih progovara o svijetu. Uglavnom stvarajući u tehnici crteža koje proširuje u kompleksne prostorne instalacije (prostorne kolaže složene iz više dijelova, posvećena je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. Član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

IVAN MARUŠIĆ KLIF djeluje na hrvatskoj sceni medijske umjetnosti, kao jedan od istaknutih autora eksperimentalnog smjera. Diplomirao je 1994. na Visokoj školi za oblikovanje zvuka u Amsterdamu (School of Audio Engineering, Amsterdam). Bavi se izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Radi također s glazbom i zvukom u sklopu kazališnih, filmskih, televizijskih i glazbenih projekata. Izlagao je i nastupao u Europi, Aziji i SAD-u. Za njegov rad karakteristično je eksperimentiranje s novim i starim tehnologijama – projektorima, kompjutorima i analognom tehnikom – koji stoje iza umjetnikovih kinetičkih audiovizualnih instalacija i performansa. Broji niz samostalnih izložbi i izvedbi, dobitnik je nagrade publike na izložbi T-HT@MSU 2007. godine s radom Unutra/vani, nagrade Vladimir Nazor Ministarstva kulture RH 2012. godine za site-specific instalaciju Lambda, te nagrade 26. Salona mladih 2001 godine.

NIKO MIHALJEVIĆ (Split, 1985.) je interdisciplinarni umjetnik, dizajner vizualnih komunikacija i predavač. Magistrirao je na Werkplaats Typografie (ArtEZ Institute of the Arts) u Arnhemu, Nizozemskoj. Redovito izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Tallinn Art Hall, Tallinn, Estonija; De Ateliers, Amsterdam, Nizozemska...). Boravi na umjetničkim rezidencijama (Kulturamt, Düsseldorf; Cité internationale des arts, Pariz; Residency Unlimited, New York). Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016 (Young Visual Artists Awards) za najboljeg hrvatskog mladog umjetnika. Zaposlen je kao docent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever gdje je nositelj kolegija usko vezanih uz tipografiju, eksperimentalno izdavaštvo, i zvuk.

JELENA PETRIC je vizualna umjetnica iz Zagreba. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2019. godine.. Bila je sudionica prve generacije WHW Akademije godine 2018./'19. Izlagala je na 54. Zagrebačkom salonu vizualnih umjetnosti — Bez anestezije (HDLU Zagreb, 2019.), na kojem joj je dodijeljena Nagrada mladoj umjetnici. Uz suradnički tim, vodi samostalni multimedijalni projekt Kodirani prostori (https://kodiraniprostori.com/), koji mapira i arhivira nekadašnje izlagačke prostore u gradu Zagrebu. Izlaže multimedijalne instalacije na brojnim manifestacijama u Zagrebu, kao što su Artupunktura i Festival svijetla. Kao članica udruge Prirodno-umjetnički Kružok sudjeluje u realizaciji više projekata, među kojima se ističu Garaža Kamba i JAB — Jelsa Art Biennial. Godine 2023. s Bojanom Krištofićem je suvoditeljica programa Galerije Atelijera Žitnjak. Članica je udruga Kružok i HDLU, te Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak.

IVANA PIPAL (Zagreb, 1990.) vizualna umjetnica, MA Animiranog filma i novih medija, ALU Zagreb. Za knjigu “Priča o teti Mandi” nagrađena je poticajem Grada Zagreba za najbolja ostvarenja na području književnoga stvaralaštva (2013). Izlaže na Sajmu dječje knjige u Bologni, objavljuje ilustriranu knjigu “Žuti grad, Plavi grad” na 6 jezika, uvrštenu u White Ravens, međunarodni katalog najboljih knjiga za djecu 2017. U 2020. godini dobiva posebno priznanje Biennala ilustracije u Zagrebu, te MSU nagradu Salona Mladih. U 2022. je predstavila samostalnu izložbu u MSU naziva ‘’Nevidljivi prostori’’.

SARA SALAMON (Rijeka, 1991.) djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi kao vizualna umjetnica i oblikovateljica pokretnih slika. U radu najčešće pokušava iznevjeriti medij, a inspiraciju pronalazi u kolektivnim divljinama i stvarnosti koja izmiče. Poseban interes pronalazi u specifičnim lokacijama, kao i prostoru slike i zvuka. Nagrađena je za autorske i kolaborativne projekte (35. Salon mladih, 55. Zagrebački salon…), a sudjelovala je i na rezidencijalnim programima poput Akademie Schloss Solitude, Stuttgart; Q21, MuseumsQuartier u Beču; Bergen Centre for Electronic Art (Norveška) u sklopu Future DiverCities 2019. Članica je neformalnih kolektiva M28 i Platforma za eksperiment. Diplomirala je 2015. na studiju Medijskih umjetnosti i praksi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Živi i radi u Zagrebu.

NIVES SERTIĆ rođena je 1984.godine u Dubrovniku. Diplomirala je 2009. godine na Odsjeku za animirani film i nove medije, ALU Zagreb. Njeni interesi variraju od dugogodišnjih interdisciplinarnih projekata do poetskih instalacija i performansa. Fluidna u medijima i istraživanjima njihovih granica, smatra fotografiju i film najbitnijima u svom radu. U recentnim radovima bavi se percepcijom i odnosom s okolišem. Promatranje kao čin kontemplacije je dugogodišnja metoda njenog rada. Svoju praksu ostvaruje i kroz primijenjene projekte i suradnje (dizajn, scenografija). Izdvojeni primijenjeni projekti i suradnje: kao koautorica i suradnica radila je s D. Gamulinom i A. Sevšekom na nagrađivanim projektima: Lipa pamti (2017.), Ako te zaboravim...- Holokaust u Hrvatskoj 1941.-1945. (2020.). Predavala je na Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu, na POU Zagreb, Middlebury College Vermont. Izlagala je na nizu samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HZSU, HDLU, HDLUDU i KKS.

IVAN SLIPČEVIĆ filmski je snimatelj i medijski umjetnik rođen 1979. godine, diplomirao je 2004. na Akademiji dramske umjetnosti, Odsjek za filmsko i TV snimanje (ukupno deset semestra). Godine 2000. postaje aktivni član Multimedijalnog instituta i pokreće neformalni studio za oblikovanje zvuka i slike Zvukbroda. Od tada djeluje kao voditelj većeg broja radionica na temu produkcije glazbe i videa. Od 2004. bavi se filmom, videom, zvukom, izvedbenim i elektronskim performansima, direktor fotografije je na mnogim eksperimentalnim i instalacijskim filmovima, te koautor projekta Zvukospjevi. Dobitnik je 5 filmske nagrade za snimateljski rad, najistaknutije su nagrade na 25. Danima hrvatskog filma za najbolju kameru kao direktor fotografije na filmu Kino Otok.

GORAN ŠKOFIĆ diplomiralo na odsjeku za film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu, 2005. Izražava se u mediju videa, fotografije, videoinstalacije i filma, pritom eksperimentirajući manipulacijom slike i elementima performansa. U radovima kao motiv koristi pojedinca ili skupinu ljudi kroz koje na često humoran ili autoironičan način prikazuje društvene deformacije i apsurde svakodnevnice. Često je sam protagonist svojih radova. Izlagao na više od 30 samostalnih i velikom broju grupnih izložba i festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Boravio na umjetničkim rezidencijama u Francuskoj, Švicarskoj, Belgiji, SAD-u i Brazilu. Izdvojena nagrade su: Oktavijan na 11. Danima hrvatskog filma 2001., Nagrada Radoslav Putar 2009., Nagrada Bogdanka Poznanović, Videomedeja, Novi Sad, Srbija 2012., Grand Prix na 51. Zagrebačkom salonu 2016. Živi i radi u Zagrebu.

BRANIMIR ŠTIVIĆ, rođen 1991. u Ceriću (HR), diplomirao je na Odsjeku za nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te Informacijsko i Programsko Inženjerstvo na Fakultetu Organizacije i Informatike u Varaždinu. Pretežito počinje od zvuka, a tehnologiju i programski kod u recentnim radovima koristi kao glavni medij za multidisciplinarni pristup u istraživanju fizikalnosti piksela, LED tehnologije, CNC strojeva, medijalnosti zraka, disanja, vjetra, pneumatike, tla, izgubljenih materijala (“lost footage”), neuralne sinteze, animizma, vitalnosti objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena. Član je umjetničkog kolektiva “ARBAJT”. Izlagao je na grupnim i samostalnim izložbama. Kroz rezidenciju i suradnju ZEZxSonica festivala odabran je kao umjetnik SHAPE+ platforme te je dobitnik strukovne nagrade MSU-a na Salonu mladih 37. i nagrade Zlatna lubenica 7.0. Sudjelovao je na Reassemble Lab: Weatherscapes laboratoriju u organizaciji FIBER festivala Amsterdam.

PAULA TONČIĆ (Zagreb, 1997.) diplomirala je Nove medij i animaciju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutno pohađa program Dirty Art Department na Sandberg Institutu u Amsterdamu. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje arhive, predmete, slike, zvuk i video.Pod utjecajem fikcije i kinematografije trash horora, njezina umjetnička praksa odražava fascinaciju liminalnim prostorima između stvarnosti i fikcije, te transformacijom materijala iz jednog medija u druge. Na 37. Salonu mladih u organizaciji HDLU-a izložila je instalaciju pod nazivom Ona se igra nožem, koja istražuje odnose između djevojaka i normi koje ih okružuju, koristeći predmete iz napuštenog djevojačkog doma. Ta instalacija donijela joj je Grand Prix nagradu Salona. Dobitnica je nagrada Marina Viculin, MMSU Kamov, Erste Grand Prox te nagrade Kolekcionar umjetniku.

GORAN TRBULJAK, samostalni je likovni i filmski djelatnik. Diplomirao je 1972. godine na Akademiji likovnih umjetnosti te filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Polazio i École des Beaux-Arts u Parizu (1973–74). Potkraj 1960-ih svoje umjetničko djelovanje započeo je u okviru konceptualne umjetnosti i od tada preispituje vlastito umjetničko ponašanje i odnos umjetnik–društvo. Izlagao na mnogobrojnim domaćim i stranim izložbama a kao snimatelj/direktor fotografije snimio je tridesetak filmova. Bio je zaposlen kao redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

RENATA POLJAK rođena je 1974. u Splitu. Diplomirala je u Splitu 1997. A postdiplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux-Arts 1999. u Nantesu, Francuska. Danas živi i radi u Zagrebu. Njeni filmski i video radovi su izlagani u sklopu međunarodnih izložbi i filmskih festivala i programa, te je dobitnica brojnih nagrada, uključujući nagradu za najbolji kratki film Golden Black Box Short Award na berlinskom festivalu Black Box Festival 2006., za film Velika Očekivanja za koji je dobila i nagradu za najbolji film u domaćoj konkurenciji na 4. Filmskom Festivalu u Taboru, a Splitski Salon 2011. nagrađuje njezin video rad Režiranje glumaca / Režiranje uvjerenja, koji je dobio i nagradu T-HT natječaja u MSU, Zagreb 2012. Film Porvenir dobitnik je šest filmskih nagrada 2020. i 2021. godine. Njen prvi dugometražni dokumentarni film, Šume, šume, osvojio je Human Rights Award 2024. godine na festivalu Slobodna Zona u Beogradu i 2025 na Danima hrvtaskog filma u Karlovcu.

LALA RAŠČIĆ je multimedijalna umjetnica koja u svom radu koristi različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju narativa koji se manifestiraju kroz video performanse, žive izvedbe, instalacije, objekte, i crteže. Aktivno izlaže u regiji i internacionalno od 1998. na nizu samostalnih i skupnih izložbi, dobtinica je nekoloko nagrada, uključuući prvu MSU i THT nagradu. Raščić je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti Zagrebu, nastavnički smjer i završila je Školu za Primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Članica je HDLU, Zagreb i HZSU. Živi i radi u Zagrebu i Sarajevu.

GRETA CREATIVE NETWORK je neprofitna udruga koja ujedinjuje različita polja umjetničkog djelovanja, audio/video produkcija, vizualnih komunikacija, novih medija te umjetničkih urbanih intervencija djelujući kao produkcijski sistem stvaralačke podrške pri organizaciji i produkciji različitih umjetničkih projekata, programa i manifestacija. U proteklih deset godina kroz platformu ove organizacije svoje radove je predstavilo preko 600 umjetnika iz zemlje i inozemstva.

FORMAT C je neprofitna umjetnička organizacija osnovana 2014. g. sa sjedištem u Zagrebu i djelatnošću likovnog i multimedijalnog umjetničkog stvaralaštva, koja kontinuiranim transdisciplinarnim suradničkim produkcijama, inkluzivnim javnim pozivima i kulturnim događanjima slobodnog pristupa - inicira, stvara i podržava stvaranje i promišljanje nove paradigme i prakse digitalnih umjetnosti. Aktivni smo članovi nekolicine lokalnih i međunarodnih inicijativa za unapređenje uvjeta umjetničkog rada. Redovno provodimo umjetnička istraživanja i novomedijske projekte, besplatne edukacije i lokalne projekte.

UO JAGODA je neprofitna umjetnička i produkcijska platforma za interdisciplinarnu i internacionalnu suradnju koja istražuje i otvara nova polja komunikacije i razmjene iskustva, znanja, alata kroz inovativne umjetničke prakse. Nakon što od Grada Zagreba dobiva na korištenje atelje u kojem je do tada radila Jagoda Kaloper, umjetnica Nina Kurtela u srpnju 2017. osniva umjetničku organizaciju JAGODA s ciljem da se prostor umjetničkog ateljea otvori javnosti, suradnicima, akterima lokalne ali i regionalne te internacionalne umjetničke scene za kolektivno promišljanje i stvaranje diskurzivnog prostora za razgovor, razmjenu i istraživanje suvremenih umjetničkih praksi.

KLUBVIZIJA je izvorno nastala u okviru zagrebačkog SC-a, potaknuta radom Kulture promjene i radionicom koju 2009. organizira Silvija Stipanov u suradnji s Joannom Van der Zanden. Zahvaljujući redatelju i teoretičaru Pipu Chodorovu, koji je prepoznao entuzijazam ljudi okupljenih oko prvog i zasad jedinog filmskog labosa u Hrvatskoj, u Klubviziju su ubrzo stigli i važni komadi opreme potrebne za rad s analognim filmom. U kratkom roku Klubvizija je postala dijelom međunarodnog pokreta Film Labs, usmjerenog očuvanju kulture fotokemijskog filma i radu s analognim tehnologijama, i registrirana je kao jedna od njegovih članica – https://www.filmlabs.org.

PANGOLIN je u zadnjih 21 godinu producirao i distribuirao niz autorskih filmova, zvučnih radova, izložbi i instalacija, fanzina, publikacija, performansa i medijskih radionica. Od najvažnih izdvajamo: Radije bih bila kamen (Hušman), Ova žena se zove Jasna, Žene Minorne Spekulacije (Hewitt), Biblioteka 0 Općenito (Hušman), Plac (Hušman), Ručak (Hušman), Grrrl power (Guzmić), wiS 2.0_alpha blending (Lojić), Zvukospjevi (Guzmić, Hewitt, Slipčević). Pangolin je organizacija koja koristi metode i alate za kolektivno i samostalno istraživanje kroz eksperimentalne filmove, izložbe, performanse, publikacije i edukaciju.

TOCHKA je umjetnička organizacija koju su osnovali umjetnik Hrvoje Hiršl i skladatelj Davor Vincze, usmjerena na razvoj transdisciplinarnih projekata koji djeluju unutar suvremenih tehnoloških i društvenih promjena. Tochka istražuje kako tehnologije poput umjetne inteligencije, kvantnih sustava i robotike oblikuju suvremeno iskustvo te kako umjetnost može djelovati kao kritička i istraživačka praksa unutar tih procesa. Kroz suradnju umjetnika, znanstvenika i tehnoloških stručnjaka, Tochka razvija projekte koji brišu granice između disciplina i tehnologiju promatraju ne samo kao alat, nego kao materijalni, društveni i politički okvir suvremenosti.

SLIKARSTVO, KIPARSTVO, GRAFIKA, ILUSTRACIJA:

MAŠA BARIŠIĆ rođena je na otoku Hvaru 1986. godine, a djetinjstvo provodi u Engleskoj. Pohađala je Scuola di restauro di legnio u L’Aquili 2008. godine. Iduće godine upisuje University of Fine Art u Engleskoj, gdje je diplomirala 2012. Po povratku u Hrvatsku, završava Program Ženskih studija u Centru za ženske studije Zagreb, 2018. godine. Umjetnica kroz slikarstvo istražuje razne komponente idividualca unutar društva I propituje indetitet onaj kolektivni I individualni. Izlagala je na 20 skupnih I 8 samostalnih izložbi diljem Hrvatske i regije. Od dvadeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji ističu se sudjelovanje na izložbi Vidljive u MSU-u 2023., Bijenalu slikarstva 2021. i 2023., Salonu mladih 2018. i Hrvatskom trijenalu crteža 2018. godine.Umjetnica živi i radi u Zagrebu, te je članica HDLU-a.

EROL BEŠIREVIĆ, Erol Sjajni, umjetnik, ilistrator i tetovirač. Tetovira već 13 godina te također djeluje u sklopu udruge Jutarnja Šetnja koja se bavi promicanjem vizualnih umjetnosti. Dio kolektiva i jedan od začetnika Trash will smash projekta kao i benda Dogs beach odnosno današnje Pseće plaže. Sudjeluje na mnogim projektima - samostalne i grupne izložbe, oslikavanje murala, kreiranje vizualnog identiteta, festivala što likovnih što glazbenih, dok mu je zadnja samostalna izložba održana u baru Botaničaru 2020. godine te u sklopu dua Pero zloba i Tinuninu kojeg čini s Marinom Remićem 2021. izlaže u Studiju-galeriji Klet.

MARKO DAJAK rođen je 1990. u Splitu. Formalno obrazovanje završava na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2020. godine, na nastavničkom odsjeku; smjer grafika, no njegovo formiranje odvija se paralelno — kroz ulicu, privremene intervencije, kolektivne inicijative i rubne prostore djelovanja. U radu se kreće između grafike, teksta, fotografije i prostorne intervencije. Zanimaju ga tragovi rada, društvene norme, zaboravljene priče, vrhunci industrije, marginalne skupine i svakodnevne geste koje se pretvaraju u vizualni zapis. Sudjelovao je u različitim kolektivnim i samostalnim projektima, izlagao od 2020. godine te surađivao na festivalima, predstavama i filmskim produkcijama. Član je udruge Kućni kolektiv, dio je stručnog savjeta Galerije Siva i član je HDLU-a. Trenutno radi kao stručni suradnik na grafičkom odsjeku Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, zadržavajući kontinuirani dijalog između institucionalnog i izvaninstitucionalnog prostora.

MARTINA GRLIĆ (Zagreb, 1982.) slikarica je čiji rad proizlazi iz interesa za figuraciju i narativni potencijal slike. Bavi se istraživanjem sjećanja, društvenog nasljeđa i rodnih perspektiva, koje razvija kroz transformaciju pronađenih fotografija i fragmenata popularne kulture. Spajajući dokumentarno i intimno, oblikuje prizore na granici osobnog i kolektivnog pamćenja. Izlagala je u brojnim institucijama i galerijama, među kojima su Nacionalni muzej u Gdanjsku, Ningbo Museum of Art u Kini i Künstlerhaus Wien u Beču. Među samostalnim izložbama ističu se Memory Projects (Fragment Gallery, New York, 2024), Mindscapes (Galerija Bačva, HDLU, Zagreb, 2022; Kibla, Maribor, 2023), Hypermnesia (Lauba, Zagreb, 2021; Fragment Gallery, Moskva, 2021), Distinct Realities (Potemka Galerie, Leipzig, 2019). Magistrirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2009. godine. Dobitnica je HPB-ove nagrade za mlade umjetnike (2017) i Erste nagrade za slikarstvo (2012).

PETRA GROZAJ završila je Akademiju likovnih umjetnosti i Školu za Primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade Zagrebačkog Sveučilišta i nagrade Akademije likovnih umjetnosti, te nekolicine otkupnih nagrada i stipendija od Goethe Institituta Croatia, IFA Institut fur Auslandsbeziehungen, Hrvatske kuće- Croatia House, Ministartsva Kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Zagrebačke Banke i Erste Banke. Na umjetničkoj sceni djeluje od 1999. godine, te je do sada izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, te je sudjelovala na rezidencijama, projektima i simpozijima u zemlji i inozemstvu, od kojih se mogu izdvojiti; Cite Internationale des Arts u Parizu i GlogauAIR u Berlinu.

FEDOR FISCHER je rođen 1975. Slikarstvo je diplomirao 2007. u klasi profesora Zlatka Kesera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega aktivno počinje sa izlaganjem. 2012. godine sudjeluje na umjetničkoj rezidenciji u Leipzig-u. Izlagao je na mnogim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih bi trebalo istaknuti Bijenale slikarstva, Zagrebački salon i Salon mladih. Samostalno je izlagao petnaestak puta.Pohvaljen je od strane žirija na trećem Bijenalu slikarstva. Svoje nastavničko iskustvo započinje 2019. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje predaje crtanje na prvoj godini slikarstva. Član je Upravnog odbora HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

IVANA FISCHER rođena je 1982 u Osijeku. Godine 2008 diplomirala je animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je 2. nagrade ESSL ART AWARD CEE i Nagrade Akademijie likovnih umjetnosti u Zagrebu za izuzetan uspjeh tijekom studija i diplomskog rada. Njezin film Soba prikazan je na ARTE TV-u, uvršten je u program New Directors / New Films u MOMA-i te je dobitnica Grand Prixa na Festivalu hrvatskog animiranog filma. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama i sudjelovala je na brojnim festivalima animiranog filma u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2018. članica je odbora za dodjelu godišnjih nagrada HDLU-a. Članica je HDLU i HZSU. Živi i radi u Zagrebu.

VOJIN HRASTE od 2007. do 2011. godine, radi kao asistent (vanjski suradnik) na katedri za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Od 2011. radi na ALU u Zagrebu, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor.Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoj rad je više puta nagrađivan. Od važnijih nagrada valja izdvojiti nagradu Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Zagreb, za najboljeg mladog umjetnika u 2014. godini, jednu od Tri jednakovrijedne nagrade na XII. trijenalu hrvatskog kiparstva za rad 49 ccm 2015, te učestvovanje u finalu nagrade „Radoslav Putar “ 2015. godine.

IVAN MARKOVIĆ akademski je slikar i profesor crtanja i slikanja iz Zagreba. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2014. godine u klasi prof. Zoltana Novaka. Uz vlastitu umjetničku praksu djeluje kao profesor crtanja i slikanja te sudjeluje u obrazovnim, kulturnim i umjetničkim projektima. U svom radu istražuje odnos svakodnevice, ponavljanja, tragova i prostora kroz slikarstvo, često koristeći liniju kao osnovni gradivni element slike. Razvija dugoročne slikarske cikluse i prostorne instalacije koje povezuju proces rada, arhiviranje i iskustvo prisutnosti.

VIDA MEIĆ rođena je 1991. godine u Čakovcu. Diplomirala je grafiku u klasi prof. Ines Krasić na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. godine s pohvalom Summa Cum Laude. Samostalno izlaže od 2016. godine. Izlagala je na tridesetak grupnih izložbi. Dobitnica je brojnih nagrada od kojih se ističu nagrada „Ivan Kožarić“ MSU, nagrada Grafičke zbirke NSK, MSU nagrada i 2. HPB nagrada Salona mladih, Erste Grand Prix i Rektorova nagrada. Radovi joj se nalaze u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti, u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u Muzeju Grada Rovinja te u zbirci Erste banke. Sudjeluje na brojim radionicama i kolonijama. Od 2017. do 2022. bila je zaposlena u Hrvatskom društvu likovnih umjetnosti kao voditeljica EU projekata. Trenutno je zaposlena kao asistentica na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje pohađa poslijediplomski doktorski studij „Likovne umjetnosti“.

VLADIMIR NOVAK (1987.) svojim dosadašnjim radovima istražuje materijalnost i prostorne karakteristike skulpture i instalacije, gradeći minimalističke strukture monumentalnog karaktera koje prozivaju prostornost, mjeru i odnose izloženih objekata, promatrača i okoline. Diplomirao je kiparstvo 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je nagrade Goranske kiparske radionice Lokve na 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva 2018., HPB Grand Prix-a na 34. Salonu mladih – Panoptikon 2018. godine te Rektorove nagrade za samostalni projekt 2015. godine. Predstavio se izložbama u Galeriji Bačva u Zagrebu, u Studiju galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu 2017., Francuskom paviljonu 2017. i Galeriji SC u Zagrebu. Sudjelovao je na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u Fundusu ALU u Zagrebu i Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, privatnim kolekcijama te kao javne plastike u Vrsaru i Bjelovaru. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

LAV PARIPOVIĆ rođen je 1989. godine u Zagrebu. Godine 2009. završava Školu primjenjenih umjetnosti i dizajna, te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2015. godine diplomira slikarstvo sa pohvalom Cum laude u klasi Z. Novaka. 2017-e završava stručno usavršavanje u slikarni (scenska proizvodnja) HNK-a u Zagrebu. Do sada je realizirao 15-ak samostalnih i više skupnih izložbi, od koji se mogu izdvojiti; 2025./26. - 8. bijenale slikarstva, 37. Salon mladih, 2021. - OSTrale bijenale, Dresden, DE, 35. salon mladih, 2019. - 12. izložba HT nagrada za suvremenu umjetnost, 51. zagrebački salon. Boravio je na rezidencijama u Ljubljani (2025), Leipzigu (2019) i Belgiji (2014). Nagrade i priznanja; 2024. - Kontrapunkt nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković za rad na 37. salonu mladih, 2020. - Pohvala stručnog žirija za rad na 35. salonu mladih, 2016. - HDLU nagrada za mladog umjetnika. Od 2021. godine radi kao asistent na Slikarskom odsjeku na ALU u Zagrebu.

PREDRAG PAVIĆ (rođen 1982. Zagreb) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2011. godine. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Split, Pula, Osijek, Gothenburg, Catania, Sofia, Düsseldorf, Gdansk, Dresden, New York, Budimpešta, Sarajevo). Nagrađivan je za svoj rad: Nagrada Radoslav Putar, Velika nagrada 10. Trijenale kiparstva, Velika nagrada Emanuel Vidović na 38. Splitskom salonu, Nagrada hrvatske sekcije AICA na 12. Trijenalu kiparstva, Nagrada EX AEQUO 27. Slavonski biennale. Član je HDLU, umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak te je voditelj umjetničke organizacije Deminutiv. Radi kao docent na Kiparskom odsjeku ALU. Živi u Zagrebu.

PAVLE PAVLOVIĆ (1983., Beograd) završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2002. godine te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2010. godine na Slikarskom odsjeku. Njegove recentne izložbe uključuju: Starburst u Ravnikar galeriji u Ljubljani (2025.); Grand Tour II u Centro de las Artes de San Luis Potosí, Mexico (2024); Trijumf Vrlina u Galeriji Trotoar u Zagrebu (2023.); Post-ordinary u galeriji Plan X u Milanu (2023.). Njegova su djela također predstavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2018., 2012.), Nacionalnom muzeju u Gdanjsku (2016.), Muzeju Essl u Beču (2013.), Werkschau Spinnerei u Leipzigu (2013.), Künstlerhausu u Beču (2011.). Dobitnik je Essl art award 2011. i nagrade Iva Vraneković na 33. Salonu mladih 2016. Njegova djela nalaze se u kolekcijama poput Albertina Modern u Beču i kolekciji Erste Banke u Zagrebu. Docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje radi na Slikarskom odsjeku. Živi u Zagrebu.

IVAN PRERAD (1988, Zagreb) završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu (2007). Upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo (2008), te stekao akademsko zvanje sveučilišnog prvostupnika (Baccalaureus) slikarstva (2012). Završio diplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi prof. Zoltana Novaka (2014). Član Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnosti od 2013. i Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika od 2018. Vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti od ak. god. 2020/2021. Nagrade i priznanja: Pohvala 57. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti, 2022., HDLU godišnja nagrada za mladog umjetnika, 2020., HPB nagrada za mladog umjetnika na 3. Bijenalu slikarstva u Zagrebu, 2015. -Erste Grand Prix, 2013.

ŽELJKA RONČEVIĆ nakon završene srednje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, te Akademije likovnih umjetnosti u Zg, dugi niz godina primarnim poslom profesionalno se bavim restauracijom umjetnina, dok istovremeno u slobodno vrijeme radim ilustracije, scenografije, kaligrafije i sl. U svojoj restauratorskoj praksi radila sam na mnogim objektima spomeničke baštine, kao što su freske u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u katedrali u Požegi, zgradi Hrvatskog sabora, te u mnogim crkvama i palačama diljem Hrvatske.Scenografije sam radila i za kazalište, film, reklame..Ilustracije i privatne i komercijalne.Posljednjih 5 godina napuštam restauratorsku praksu, zbog neadekvatnih uvjeta rada; što po privatnim ateljeima, što po terenima, te zbog brige za vlastito zdravlje, i bavim se kiparstvom, keramikom, održavam likovne radionice za djecu i odrasle.

IGOR RUF rođen je 1984. godine u Virovitici. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Igor je do sada izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Herneu, Sofiji, Brnu, Lectoureu, New Yorku... Za svoj rad je primio nekoliko nagrada i priznanja od kojih valja izdvojiti Veliku nagradu XI. trijenala hrvatskog kiparstva, Nagradu 31. Salona mladih, Nagradu Radoslav Putar, te nagradu 29. slavonskog bienala Vlastimir Kusik. Zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Kiparskom odsjeku.

ANA RATKOVIĆ SOBOTA (1988.) diplomirala je na ALU u Zagrebu 2013. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, uključujući Galeriju Prsten HDLU-a (2024), Studio Josip Račić (2022), CSO Ada Ankara (2023) i Tokamachi u Japanu (2018). Oslikala je kaznionicu u Požegi, Zatvor u Karlovcu i KBC Rebro. Sudjelovala je na rezidencijama u Leipzigu, a 2024. godine realizira istraživačko- edukacijski projekt u Indoneziji. Izdala je umjetničku knjigu Jezera. Članica je HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

DAMIR SOBOTA (1988, Zagreb) diplomirao (2013) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Radove je izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, među kojima su 29.Slavonski Bijenale, KC Osijek (2024) Galerija Bačva, HDLU (2024), Studio Tommaseo, Trieste Contemporanea, Trst (2022), Nagrada Radoslav Putar, Salon Galić, Split (2020), Palindrom, Lauba/U10, Zagreb/Beograd (2020/2021), Known Unknowns, Westpol A.I.R. Space, Leipzig (2019), 11. HT Nagrada, Muzej za suvremenu umetnost, Zagreb (2018) i nekoliko edicija Bijenala Slikarstva, Zagreb. Radi kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Sudjelovao je na rezidencijalnom programu u Njemačkoj i SAD-u. Residency Unlimited-New York (2021), Halle 14/ Hafenkombinat-Leipzig (2017/2018). Dobitnik je Nagrade „Radoslav Putar” za 2020. godinu kao i nagrade HDLU-a za mladog umjetnika za 2017. Godinu (HDLU). Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Zagrebu.

MARKO TADIĆ rođen je u Sisku 1979. godine. 2001. godine upisuje smjer slikarstva na Accademia Delle Belle Arti u Firenci u Italiji, gdje je diplomirao 2006. godine. Njegova umjetnička praksa bazirana je na crtežu, kolažu, instalacijama i stop animaciji. Izlaže na brojnim samostalnim i grupnim izložbama te filmskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Važnije izložbe: „In the Gorges of Balkans” u Fridericianumu u Kasselu 2003, „Second World” u sklopu Steirischer Herbst Festivala u Grazu 2011, „They used to call it Moon” u Baltic Mill-u u Newcastleu 2014. Predstavlja Hrvatsku na 57. Bijenalu umjetnosti u Veneciji 2017. godine. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu 2015. godine, treće nagrade na THT@MSU Muzeja suvremene umjetnosti 2015., te nagrade Radoslav Putar za mlade umjetnike 2008. godine. Od 2015. radi kao gost predavač na milanskoj NABA-i (Nuova Accademia di Belle Arti). Od 2016. radi kao asistent, a od 2020. kao docent na slikarskom odsjeku ALU u Zagrebu.

STIPAN TADIĆ rođen je 1986. godine u Zagrebu. 2011. završava diplomski studij slikarstva u klasi profesora Kauzlarića-Atača na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2011. djeluje kao slikar, ilustrator, strip crtač sa ateljeom u Autonomnom kulturnom centru „Medika“. Od 2013. godine je član Hrvatskog društva samostalnih umjetnika. Suorganizator je izložbe „Antisalon“ koja se održava svake dvije godine kao reakcija na Salon Mladih. Dobitnik je nekoliko nagrada te sudjeluje na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. 2020. godine završava studij na Columbia University School of The Arts diplomskom studiju iz slikarstva u New Yorku. Od 2020. godine aktivno sudjeluje na međunarodnoj umjetničkoj sceni. Njegovi radovi se nalaze u značajim međunarodnim privatnim i javnim zbirkama. Od 2023. godine ga zastupa njujorška galerija James Fuentes. Trenutno živi i radi na relaciji Zagreb, New York.

HANA TINTOR je ilustratorica, autorica i animatorica kratkih animiranih filmova, rođena u Zagrebu 1992. godine. Diplomirala je vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu, a zatim i ilustraciju u Cambridge School of Art (Anglia Ruskin, Cambridge, UK). Ideje pronalazi prisluškujući tuđe razgovore i promatrajući ljude oko sebe (ali nije stalker, obećajem.) Ilustrirala je slikovnice (za djecu i odrasle), oslikala vanjske zidove i zidove interijera, ilustrirala članke u časopisima, dizajnirala i režirala kratke animirane filmova.Hanine ilustracije su brze, zaigrane, hrabre, konceptualne i duhovite. Projektima pristupa individualno i smisaono, što rezultira iznenađenjem i narativom koji poziva promatrača na dovršavanje priče.

JOSIP TIRIĆ, 20.01.1982, Travnik, BiH, živi i radi u Zagrebu Obrazovanje: 2001-2007 Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu Samostalne izložbe: 2022- „20/21“, Galerija Flora HDLUD, Dubrovnik, 2020- 'The benefits of pessimism', Galerija Poola, Pula 2020- U Vatri / In Flames, Galerija umjetnina Split, 2018 – Na Granici , Galerija Forum, 2016- Baptism of David, Greta Galerija, 2015 - Figuracija 3, Galerija Zucatto, Poreč, 2014 - Purpurni krug, Galerija Bačva, HDLU, Zagreb, 2009 – Oni dolaze, Galerija SC, Zagreb, Croatia, 2008 – Galerija Vladimir Buzancic, Zagreb, 2008 – Gallery Vladimir Filakovac, Zagreb. Nagrade: nagrada HDLU-a za najboljeg mladog umjetnika 2011., Nagrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za najuspiješnijeg diplomanta u akademskoj godini 2006/2007

GRUPA ABS je formirana kao kritička platforma unutar materijalne prakse i političkih kontradikcija hrvatskog suvremenog slikarstva, umetnosti i potencijalnosti kulture i društva. Umjetničko djelovanje Grupe ABS je realizirano i pokazano slikama, akcijama, projektima-kao-simptomima koji sugeriraju neprijatnu i otuđenu atmosferu kritičnih ili kriznih situacija unutar konfliktne političke suvremenosti. Članovi grupe su Alan Alebić (1976), Ivica Blažić (1975) i Ivan Skvrce (1980). Diplomirali su 2003. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo, i magistrirali 2014 na poslijediplomskom studiju na ljubljanskoj Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje. Izlagali su na 30 samostalnih i pedesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Žive i rade na relaciju Zagreb-Rijeka-Krk.

DENIS KRAŠKOVIĆ rođen je 1972. godine u Zagrebu, gdje je maturirao na ŠPUD-u, i predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007. godine, te 2023/24. 1994. Diplomirao je na Odsjeku kiparstva ALU u Zagrebu. Od 2007. do 2017. godine bio je prof. na AUKOS. 2010. Magistrirao je na ALUO u Ljubljani. 2015/16. godine bio je gost prof. na Kip. odsjeku Akademije u Pečuhu. Dobitnik je desetak važnih nagrada i priznanja. Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je 20 javnih skulptura od kojih su najpoznatije “Kit” na Jarunu, “Morž“ i “Janje“ kod Arene u Zagrebu, kamene skulpture „Puž“ u Labinu, dvije monumentalne skulpture „Neandertalac“ u Krapini itd.

DOMAGOJ ROGINA (1989.) diplomirao je slikarstvo 2017. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Damira Sokića. Dobitnik je godišnje nagrade HDLU-a za najboljeg mladog umjetnika 2022. godine. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama, među kojima se ističu 4., 5., 6., 7. i 8. Bijenale slikarstva, 13. i 15. Erste Fragmenti te 32. i 35. Salon mladih. Samostalno je izlagao jedanaest puta u galerijama Vladimir Filakovac, Greta, SC, Karas, Zlati Ajngel, Šira, GMV Varaždin, Forum i Zen Contemporary Art. Boravio je na umjetničkoj rezidenciji u Belgiji 2015. godine te sudjelovao na likovnoj koloniji Počitelj u Bosni i Hercegovini 2019. godine. Od 2018. zaposlen je kao profesor likovne kulture u Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj u Zagrebu. U umjetničkoj praksi bavi se slikarstvom.

FOTOGRAFIJA:

IVAN BUVINIĆ rođen je 1994. u Šibeniku. Preddiplomski studij snimanja završio je 2020. godine, a 2022. godine diplomirao je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 2022. postaje članom europske fotografske platforme “Futures Photography”, a 2023. godine dobitnik je nagrade “Marina Viculin” za iznimna postignuća na području suvremene fotografije u hrvatskoj koju dodijeljuje fotografska organizacija “Organ Vida”. Realizirao je nekoliko samostalnih, te sudjelovao na nekoliko grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

IVAN GUNDIĆ vizualni je umjetnik rođen 1993. godine. Završio je prijediplomski studij na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je dviju Rektorovih nagrada i Dekanove nagrade. Umjetnička praksa temelji mu se na mediju fotografije, no rijetko ga koristi u klasičnom obliku. U fokusu njegova interesa je istraživanje odnosa između ljudi i slika, kako u osobnom i intimnom, tako i u širem društvenom kontekstu. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagradu na Međunarodnom studentskom bijenalu, nagradu Muzeja likovnih umjetnosti u sklopu 36. Salona mladih HDLU-a, Grand Prix Sarajevo Photography Festivala te nagradu Ex Aequo na 29. Slavonskom bijenalu. Član je HULU Split. Njegov rad nalazi se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt. Od 2021. godine djeluje kao umjetnik-mentor i predavač u sklopu škole suvremene fotografije Drugi kadar i ostalim projektima usmjerenima na edukaciju u području vizualne i medijske pismenosti.

MARKO ERCEGOVIĆ diplomirao na odsjeku snimanja na Akademiji Dramske Umjetnosti u Zagrebu. Bavim se eksperimentalnim videom i fotografijom. Živim i radim u Zagrebu. Do danas sam izlagao na 23 samostalne i 30 skupnih izložbi. Fotografijom i video-radom bavim se od 1993, kad i upisujem odsjek Snimanje na ADU, Zagreb. Prva samostalna izložba 1995, "Pet fotografija" galerija Otok, Dubrovnik. Prva samostalna izložba u Zagrebu "Dubrovčani", 2005. Od tada kontinuirano dvadesetak samostalnih izložbi do danas. (Galerije: Kraljević, Račić, MUO, MSU, PM - Križić Roban, Otok...) Od 1998 izlažem na skupnim izložbama, od Salona Mladih 1998, Visure Aperte 2003., 2005., Art Annale u Splitu 2000., Karantena Dubrovnik, Splitski Salon 2003, Insert MSU 2005, Priroda i Društvo 2007 i Photonic Moments 4,Cankarjev Dom, Ljubljana; Magacin, Beograd.

INIA HERENČIĆ (1985., Zagreb) hrvatska je umjetnica i fotografkinja. 2023. godine završila je diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a 2012. diplomirala je komunikacijski menadžment. Dobitnica je Rektorovih nagrada za znanstveno-umjetničke radove te je izlagala na samostalnim i međunarodnim grupnim izložbama. U svom radu istražuje granice imaginacije i stvarnosti, fokusirajući se na ljudske emocije i odnose, pri čemu često propituje vlastitu ulogu majke i fotografkinje. Njezina djela karakterizira intiman pristup koji povezuju promatrača s duboko osobnim svjetovima.

KATARINA JURIČIĆ (1994., Zagreb) je vizualna umjetnica, scenografkinja, i istraživačica. Kroz studiju boje, forme, svjetla i materijala, vizualizira imaginarne aspekte stvarnosti kao što su sjećanja, emocije, vizije i halucinacije. U svojem radu koristi se medijem mozaika, fotografije, te prostornih instalacija. Diplomirala je fotografiju na Royal Academy of Art u Den Haagu 2019., te novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 2015. Dosad je izlagala u Galerie Bart, Galerie Ron Mandos, Unseen Photo Festival (Amsterdam), Nest (Den Haag), Art Rotterdam, Organ Vida International Photography Festival, Art Zagreb Fair (Zagreb). Bila je nominirana za Foam Paul Huf fotografsku nagradu 2023. Njezini radovi nalaze se i u AkzoNobel Art Foundation kolekciji u Amsterdamu.

NIVES MILJEŠIĆ rođena je 1989. u Zagrebu, Hrvatska. Završila je prediplomski studij snimanja i diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetosti u Zagrebu. Magistrirala pod mentorstvom Gorana Trbuljaka. Imala je jednu samostalnu izložbu i sudjelovala je u više skupnih. Na fotografskom festivalu ”Rovinj Photodays” 2013. pobjeđuje u kategoriji ‘Akt’. U Akademskoj godini 2013./2014. dobiva Rektorovu nagradu za fotografiju. Tema njezinog umjetničkog rada je obiteljska fotografija, uska zajednica u kojoj je odrastala, dnevnik, portret. Radi kao fotografkinja i snimateljica na reklamama, raznim filmskim setovima, festivalima i raznim umjetničkim projektima. Trenutno istražuje obiteljsku fotografiju u Hrvatskoj.

BOJAN MRĐENOVIĆ (r. 1987.) umjetnički djeluje u području fotografije i filma, kroz vlastite autorske i kroz suradničke i koautorske projekte. Diplomirao je 2011. godine na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i inf. znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završio je BA i MA studij filmskog i TV snimanja na ADU u Zagrebu (2015.), gdje danas predaje umjetničke predmete u području fotografije i filmskog snimanja. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta i nagrade Marina Viculin za razvoj fotografskog rada 2017., nagrade Nikola Tanhofer za postignuća u području filmske slike 2023. godine. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih filmova, a kao snimatelj surađuje s brojnim redateljima. Član je HDFD-a i HDLU-a. Autor je nekoliko umjetničkih knjiga, a njegovi radovi su javno predstavljeni na prek 30 samostalnih i preko 50 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

ANA OPALIĆ rođena je 1972. godine u Dubrovniku. 1997. godine diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se fotografijom, videom i dokumentarnim filmom. Samostalno izlaže od 1991. godine. 2003. predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno sa Borisom Cvjetanovićem – Izložba „Uzorci vidljivosti, kustosica Leonida Kovač). 2009. dobila je 2. nagradu na natječajnoj izložbi T-HTnagrada@msu.hr. Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija (www.croatian-photography.com) i glavna urednica od 2009. – 2014. Redateljica je i snimateljica dva dokumentarna filma Još jednom (Opalić/Pintarić, 2014.) i Lijek, 2018. Redateljica i snimateljica dokumentarnog filma Ja bi da to imam doma (Opalić, Kraljević, 2020.). Profesionalno surađuje sa brojni udrugama, muzejima, galerijama na različitim projektima vrlo često sa fokusom na ljudska prava, prava manjina i prava na različitost. Članica je pop benda U pol' 9 kod Sabe.

DAVOR KONJIKUŠIĆ (1979.) studirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, za vrijeme kojeg upisuje studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Osnivač je i voditelj fotografske radionice Drugi Kadar, a 2019. godine izdao je knjigu 'Crveno svjetlo. Jugoslavenska partizanska fotografija i društveni pokret 1941.-1945. koja će ove godine u izdanju Deutscher Kunstverlag biti izdana na njemačkom i engleskom jeziku. njemačko izdanje knjige nagrađeno je srebrnom medaljom na German Photo Book Award 23/24. Auto je fotografsko-esejističke knjige ‘naš kuća’ objavljene 2019. godine u izdanju Ureda za fotografiju. Zajedno s književnicom Dubravkom Ugrešić objavio je 2020. knjigu 'Tu nema ničega' u izdanju Multimedijalnog instituta Zagreb. Radovi mu se nalaze u fundusu Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt. Jedan je od finalista Nagrade Radoslav Putar za najboljeg hrvatskog mladog umjetnika 2018. godine. Kao docent zaposlen je na Odsjeku snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

ARHITEKTURA, DIZAJN:

ANA BOLJAR, arhitektica, diplomirala 2007. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Djelovala unutar udruga Platforme 9,81 i Archisquad. Od 2007. do 2011. radi kod profesora Gorana Rake, među ostalim na projektu obnove Muzejskog kompleksa dvorca Eltz u Vukovaru. Godine 2012. osniva vlastiti studio. Dobitnica je nekoliko nagrada na urbanističko-arhitektonskim natječajima, sudjelovala na više izložbi i radionica. Zajedno s Idom Križaj Leko dobitnica je nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata Bernardo Bernardi 2018. za projekt RIHUB u Rijeci, nominiran i za nagradu Piranesi 2019. Za projekt Moje mjesto pod suncem, kao član autorskog tima, nominirana je za nagradu Bernardo Bernardi 2023. te europsku nagradu Mies van der Rohe Award 2024. Od 2023. članica je Stručnog savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata. Uz arhitekturu, bavila se scenografijom te djeluje i kao umjetnički direktor tvrtke Earthbound sneakers gdje oblikuje ekološke tenisice, nagrađene s nekoliko svjetskih nagrada.

IVANA BOROVNJAK djeluje samostalno te kao osnivačica i članica Umjetničke organizacije Oaza. Diplomirala je konceptualni dizajn na Dizajn Akademiji u Eindhovenu 2007. Od tada je aktivno angažirana na nezavisnoj kulturnoj sceni, surađujući s dizajnerima, umjetnicima i kulturnim organizacijama. Od 2013. do 2017. bila je predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva, uključena u art direkciju, kuriranje i upravljanje inicijativama, platformama, festivalima i obrazovnim projektima. Kurira, istražuje i piše o dizajnu.

JANA ČULEK, STUDIO FABULA, arhitektica, urbanistica i istraživačica; diplomirala na AF u Zagrebu, zavrsila postmaster na Berlageu (NL) te doktorat na TU Delftu (NL) na temu utopije kao kriticke metode u arhitekturi i knjizevnosti. Osnivacica je ureda Studio Fabula te je vanjski predavac Urbanih studija u Rijeci. Kroz istraživanje i praksu bavi se arhitekturom, urbanizmom i strategijom kroz razlicita mjerila, s posebnim fokusom na metode vizualne i tekstualne komunikacije te stvaranje kritickih prostornih narativa. Njezini radovi i istraživanja višestruko su međunarodno izlagani na izložbama poput „Private_Eye_Butler_Spy“ (2022.) u amsterdamskom ARCAM-u te „The Architecture Machine“ (2021.) pri Architekturmuseum TUM te publicirani u medunarodnim znanstvenim časopisima i knjigama.

LANA GRAHEK rođena je u Zagrebu, gdje živi i radi kao freelance grafička dizajnerica. Završila je Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer vizualne komunikacije. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Djeluje uglavnom u području kulture za klijente kao što su Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, Teatar &TD, HNK u Zagrebu, Ex Libris iz Rijeke, DAF, BLOK i Kunsthalle Wien iz Beča.

ANDRO GIUNIO je grafički dizajner, umjetnik i docent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever. Iza sebe ima desetogodišnje iskustvo rada na projektima većinom u sferi kulture. Autor je oblikovanja brojnih publikacija, kataloga, plakata i vizualnih identiteta. Između ostalih vizualnog identiteta 25 FPS Festivala (2015.–), Galerije Miroslav Kraljević, festivala Žedno Uho (2014.- 2015.), vizualnog identiteta hrvatske izložbe na 57. Venecijanskom bijenalu (2017.). Dobitnik je posebnog priznanja na izložbi hrvatskog dizajna 19/XX (2018.). U umjetničkoj praksi bavi se eksperimentalnom glazbom, zvučnim performansom, samostalno i u kolaborativnim projektima sa umjetnicima iz područja novomedijske umjetnosti, glazbe i suvremenog plesa.

JAKOV HABJAN je dizajner i stvaralac koji djeluje na presjeku dizajna, manufakture, umjetnosti i DIY kulture. Završava preddiplomski Studij Dizajna pri Arhitekturi u Zagrebu 2019. godine, te magisterij Industrijskog Dizajna na akademiji u Haagu u Nizozemskoj 2022. godine, fokusirajući se na održivost i dugovječnost proizvoda. S velikim interesom za fizikalnost pri radu i poštovanje svojstava materijala oblikuje svoju praksu koja nastoji spojiti dizajn, obrtničku izradu i svijest o okolišu, često iskorištavajući nađene materijale iz svoje okoline.

PETRA MILIČKI je freelance dizajnerica vizualnih komunikacija i umreženih medija (Studij dizajna, Zagreb, 2011. / Piet Zwart Institute, Rotterdam, 2013.). Bavi se primarno dizajnom knjiga, postava izložbi i web stranica, a djeluje u sferi nezavisne kulture i civilnog društva. Profesionalna je članica Hrvatskog dizajnerskog društva, a od 2017. do 2021. i članica njegovog Upravnog odbora. Od 2015. do 2018. dio je organizacijskog tima Dana D, odnosno programske direkcije Plana D – Međunarodnog festivala dizajna. Dobitnica je nekoliko domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

SARA PAVLEKOVIĆ PREIS (Zagreb, 1993.) diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu, Studij dizajna, smjer Vizualne komunikacije. U svom profesionalnom radu fokusira se na projekte u kulturi, s naglaskom na kontinuiranu suradnju s kulturnim institucijama. Izlagala je na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama, poput Dana D, Izložbe hrvatskog dizajna, Tjedna dizajna i na putujućoj izložbi radova pobjednika Young Balkan Designers. Samostalno izlaže 2019. godine s projektom Poligon – platforma za multisenzorno učenje, koji je nagrađen na Izložbi hrvatskog dizajna 1718. Osim dizajna, bavi se projektima neformalne edukacije, filmom, fotografijom i glazbom. Završila je Restartovu Školu dokumentarnog filma, školu umjetničke fotografije Drugi kadar te srednju Glazbenu školu Vatroslav Lisinski.

KATARINA PERIĆ, širok spektar djelovanja uključuje postave izložbi (Etnografski muzej, Klovićevi dvori, Ludwig muzej u Budimpešti), prostornog dizajna (scenografije za kazalište i film, interijeri i sajmovi), produkt dizajna (namještaj i ambalaža). Djelovanje priznato nagradama Red Dot, Hrv. dizajnerkog društva, Big See, Magdalena, Cropak, A’Design Award. Obrazovala se na zagrebačkom Studiju dizajna, i kraćim studijskim boravkom na njemačkoj školi Hochscule fur Gestaltung 2020. godine. Kao stručni suradnik radila na projektima u Clinica Studiu, Brigadi, te na HRT-u. Polazila i organizirala radionice dizajna.

IVA PERUČIĆ diplomirana je arhitektica, te se uz urbanizam i arhitekturu bavi umjetnošću i scenografijom. Djeluje kroz vlastiti GROW studio, kojeg je osnovala 2017. godine. Svojim je radom sudjelovala na manifestacijama poput Rijeka EPK 2020, Zagrebačkom salonu, Zagreb Design Districtu, Ganz novom festivalu, Okolo/Around festivalu, Salonu mladih umjetnika, rezidenciji Magic Carpets u Portugalu, te izložbi Superorganism u Estoniji.

NIKOLA RADELJKOVIĆ (diplomirao na Studiju dizajna u Zagrebu 2000.) je član i suosnivač dizajnerskog kolektiva Numen/ForUse koji uz njega sačinjavaju Sven Jonke i Christoph Katzler. Ovaj hrvatsko- austrijski dizajnerski kolektiv radi na području scenografije, produkt dizajna, dizajna interijera i instalacija. Inicijalno produkt dizajeri, oblikovali su produkte za neke od najpoznatijih svjetskih proizvođača dizajnerskog namještaja. U suradnji sa zagrebačkom Interom osnovaju prvi dizajn brand namještaja u Hrvatskoj, Element. Od 2005. projektiraju interijere i dizajn javnih prostora od kojih su najznačajniji integralni dizajn splitske Rive, hotel Lone, interijer sjedišta novinske kuće Oesterreich u Beču, Trg Poljana u Šibeniku. Od 2008. dizajniraju objekte i koncepte bez unaprijed definirane funkcije, što rezultira projektima Numen-light, Tape, Net, String,Tuft i Blow-up. Grupa osvaja više međunarodnih nagrada za projekte na području industrijskog dizajna, scenografije i prostornih instalacija.

HRVOJE SPUDIĆ (1987., Zagreb), diplomirao je 2015. na Arhitektonskom fakultetu, gdje od 2017. radi kao asistent Kabinetu za crtanje i plastično oblikovanje. Djeluje u poljima različitih umjetničkih prostornih praksi kroz koje istražuje fenomene svjetla i zvuka, kroz tehnike i tehnologije analognog filma, fotografije i tiska. Od 2012. godine izlaže svoje radove, istraživanja i kolaborativne projekte kroz performanse, projekcije, te više grupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (izložba “Riskiraj promjenu: Bijeg”, u MMSU u Rijeci, samostalna izložba “1m2 svjetla” u galeriji Bernardo Bernardi i Galeriji VN u Zagrebu, performansi “Rotoprojektor 1” na festivalu Prisme u Nantesu i “Rotoprojektor 2” na festivalu Avant u Karlstadu). Izvodi umjetničke projekte u kolaboraciji s umjetnicima Sarom Salamon, Svenom Sorićem, Tinom Dožićem, član je kolektiva M28, neformalnog kolektiva Radiona Vjesnik, udruge 25fps, te je jedan od osnivača umjetničke organizacije Klubvizija.

JOSIPA TADIĆ, od početka 2023. godine aktivno sudjelujem u radu neformalnog studijskog prostora Š5 u Zagrebu, gdje surađujem s raznolikom grupom dizajnera i umjetnika. Od 2021. godine, zajedno s dvoje kolega, suorganizam i kuriram godišnju grupnu izložbu Shaped Shapes, koja okuplja umjetnike s apstraktnim pristupom i sličnim interesima. U srpnju 2023. otvaram svoju samostalnu izložbu u galeriji Klet. Iste godine dobivam nagradu za najbolje oblikovani album na festivalu Tresk u Ljubljani. Redovito izlažem na raznim grupnim izložbama s dizajnom i ilustracijom.

MIRNA UDOVČIĆ rođena je u Zagrebu. Završila je Arhitektonski fakultet. Njeni radovi su nagrađeni na 53., 56. i 58. zagrebačkom salonu. U koautorstvu je osvojila prvu nagradu na međunarodnom ciklusu natječaja Europan 15. Zanima ju umjetnička sfera arhitekture i novi mediji. Imala je nekoliko samostalnih izložbi i aktivno sudjeluje na grupnim žiriranim izložbama od kojih se ističe nominacija na Piranskim danima arhitekture. Kao studentica i kasnije suradnica u arhitektonskim uredima sudjeluje na više nagrađenih natječaja. Trenutno je samozaposlena, živi i radi u Zagrebu. Članica je neformalnog umjetničkog kolektiva m28.

ANA VUKO je samostalna umjetnica koja živi i radi u Zagrebu, a djeluje u polju fotografije i dizajna. Završila je preddiplomski Studij dizajna na Sveučilištu IUAV u Veneciji te magistrirala Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Redovito izlaže samostalno te sudjeluje na kuriranim međunarodnim i domaćim skupnim izložbama i festivalima. Dobitnica je 2. nagrade u kategoriji Pejzaž na festivalu Rovinj Photodays 2021. godine. i Posebnog priznanja na Izložbi hrvatskog dizajna 1718. Godine 2023. je odabrana kao hrvatska predstavnica na rezidenciji Art Quarter Budapest i Slobodne veze. Uvrštena je u popis važnih autora/ica na platformi Suvremena hrvatska fotografija. U umjetničkom radu bavi se istraživanjem pojma mjesta i sinestetskim pejzažem. Članica je HZSU, HDLU i HDD.

HRVOJE ŽIVČIĆ, tipograf i grafički dizajner. Završio je diplomski studij na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (2010.) te specijalistični studij iz oblikovanja pisma na kraljevskoj akademiji primjenjenih umjetnosti u Haagu, Nizozemska (2012.). Predavao je tipografiju i oblikovanje pisma na Studiju dizajna u Zagrebu (2013.–2016.) te održao niz radionica u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Surađuje sa stranim slovolivnicama (Commercial Type, Production Type, Frere-Jones Type, Typotheque) na dizajnu i izradi autorskih i naručenih pisama. Izlagao je u lokalno i međunarodno, a za svoj rad je dobio niz domaćih i međunarodnih nagrada: Type Directors Club (2020, SAD), TDC Ascenders (2018, SAD), Print Magazine Award: 20 Under 30 (2013, SAD), HDD (2008, HR), Zgraf (2011, HR), Magdalena (SLO), Blaž Baromić (HR).

UO OAZA je zagrebačka umjetnička organizacija koju su 2014. godine osnovale šest umjetnica/dizajnerica— Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec. Kao kolektiv, Oaza se bavi istraživačkim umjetničkim i dizajnerskim projektima, uglavnom u neovisnom kulturnom sektoru, s posebnim naglaskom na samoinicirane projekte. Njihove raznovrsne aktivnosti uključuju kuriranje; društveni, strateški i konceptualni dizajn; izdavaštvo; te neformalno obrazovanje u području dizajna. Posljednjih 10 godina Oaza je prisutna na lokalnoj i međunarodnoj sceni kroz nekoliko samoiniciranih projekata od koji najvažniji MADE IN i Oaza Books, za koje je dobila nekoliko velikih priznanja između ostalih: Grand Prix HDD-a, SozialMarie nagradu za društvene inovacije, nagradu Europa Nostra (MADE IN), priznanja za Najljepšu hrvatsku knjigu (Oaza Books).

SMAK PRESS je tiskarski kolektiv iz Zagreba koji se bavi sito i riso štampom angažiran u području nezavisne kulture i umjetnosti. Najbolje se osjećaju kada štampaju u suradnji s mladim umjetnicama, za teatar ili pank bend. Kolektiv također organizira različite aktivnosti poput tiskarskih radionica, tiska uživo, izložbi, edukacija i sličnih egzibicija, od kojih su najponosniji na međunarodni festival štampe i samoizdavaštva - Štampić! Znaju se oni od prije, ali formalno kolektivom postaju 2023. godine.

RADIONA.ORG je neprofitna organizacija i građanski laboratorij koji se sastoji od makerspacea/hackerspacea, laboratorija za medijsku umjetnost – media lab, Repair Cafe-a i rezidencijalnog programa (A-I-R) osnovana 2011. godine. Organizacija se bavi DIY (uradi-sam), DIWO (uradi-s-drugima) i DITO (uradimo-zajedno) kulturama, STEAM konceptima, interdisciplinarnim i međugeneracijskim neformalnim obrazovanjem i hibridnim aktivnosti. Lab razvija inovativne projekte s naglaskom na izgradnju zajednice, građansku participaciju, koheziju i socijalnu uključenost, prijenos znanja i sukreaciju. Organizirali više od 600 međunarodnih, regionalnih i domaćih radionica i majstorskih tečajeva, 8 hackathona, 42 međunarodne izložbe, 4 međunarodne konferencije, 5 međunarodna kampa, 18 rezidencijalnih programa te organizacija ima ekosustav od više od 180 međunarodnih i domaćih partnera. Radionu čini raznolika i međugeneracijska zajednica različitih profesija koje djeluju zajedno.

RADIONA VJESNIK (neslužbeni naziv) je neformalni kolektiv četvorice radnika/umjetnika/tehničara/.., koje povezuje potreba za radioničkim tipom prostora. Prostor, alat, oprema i zajednički troškovi se dijele, a poslove/radove izvode se samostalno ili kolektivno. Članovi su: Jakov Habjan, Maxime Weinmann, Will Linn, Hrvoje Spudić.

SKUP-A je arhitektonska platforma koju vode Filip Romić i Krešimir Romić. Usmjerena je na istraživanje tehnologija, procesa i materijala. Hibridizacijom analognih i digitalnih sustava preispituju tradicionalne prostorne paradigme te razvijaju otvorene forme i prototipe koji proširuju granice arhitektonskog procesa. Zagovaraju otvorene i inkluzivne modele projektiranja i upravljanja prostorom. Arhitekturu promatraju kao proces koji ne nameće unaprijed definirane obrasce, već omogućuje pogrešku, spontanost, slobodu odabira i postupno sazrijevanje odnosa između korisnika i prostora. Sudjeluju i nagrađivani su na arhitektonskim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2025. nominirani su za godišnju nagradu Bernardo Bernardi za projekt Klaonica, adaptaciju dijela bivšeg industrijskog kompleksa u radni prostor koji istodobno funkcionira kao ured, radionica i istraživački laboratorij.

GLAZBA:

DUNJA BAHTIJAREVIĆ pjevačica je, pjesnikinja i prevoditeljica rođena u Banjaluci 1985. Živi i radi u Zagrebu. U duu Dunjaluk s Lukom Čapetom interpretira sevdalinke oslanjajući se na glas, električnu gitaru i improvizaciju. Članica je međunarodnog kolektiva Chant Électronique koji se u interpretaciji tradicijskih pjesama koristi kombiniranim sredstvima akustične i elektroničke glazbe. U projektu s Martom Kolegom spaja tradicijske napjeve s poezijom koju obje pišu. Od 2017. 2024. bila je članica progresivnog jazz i world music orkestra Mimika pod vodstvom Maka Murtića, a od 2012. do 2021. bila je pjevačica grupe Kazan. Dosad je objavila pet albuma (Kazan: Ružo, Chant Électronique: Vol. 1, Dunjaluk: Dunjaluk, Mimika: Altur Mur, Marta Kolega i Dunja Bahtijarević: Pjesme). Završila je komparativnu književnost, anglistiku i povijest umjetnosti, a studirala je u Zagrebu (Filozofski fakultet), Seattleu (University of Washington) i Berlinu (Bard College).

LUKA ČAPETA je glazbenik, gitarist i producent iz Zagreba, rođen 1992. Godine. Studirao je jazz glazbu u Beču na Vienna Music Institute konzervatoriju. Od povratka u Zagreb 2016. Godine, sudjelovao je u stvaranju mnogih nezavisnih glazbenih projekata povezujući aktere raznih glazbenih scena i žanrova, uz rad na kazališnim i plesnim predstavama. Od početka svojih aktivnosti u hrvatskoj, sudjelovao je u stvaranju preko dvadeset albuma, izdanja, nekoliko stotina koncerata i suradnji sa estradnim i alternativnim izvođačima.

IVONA ETEROVIĆ, TONOTA Bavim se glazbenom produkcijom i komponiranjem već neki niz godina, zadnje dvije i pol godine imam i otvoren obrt i isključivo živim od produkcije. Najveći uspjesi do sada: Producirala sam skladbe na dvije kompilacije koje su dobila Porina Izabrana sam za OneBeat rezidenciju koju financira američka ambasada, prijave su išle iz cijelog svijeta. Trenutno me Shape+ platforma odrabrala za 50 novih zanimljivih glazbenih imena na razini Europe. Izvodila sam jednu svoju kompoziciju na Vienna Acousmioniumu u Ljubljani. 2 kratka animirana filma za koja sam radila glazbu i zvuk su prikazivana na Animafestu. Osvojila sam scholarship za radionicu Nicolasa Jaara, prijave su bile za sve ženske producentice iz Istočne Europe. Upala sam na Akademiju na diplomski studij Oblikovanja zvuka na filmu u Zagrebu.

IVAN KAPEC završio je srednju Glazbenu školu Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gdje je maturirao na odsjeku za jazz i popularnu glazbu. Od 2001. vodi autorski trio s kojim je snimio dva albuma „Lancun“ i „Bava“ od kojih je posljednji bio nominiran za diskografsku nagradu Porin za najbolji jazz album 2003. Osnivač je i multimedijalne skupine TrianguliZona koja je 2008. objavila album Flossy za portugalskog nakladnika TestTube. Od 2009. vodi sastav Capisconne s kojim je objavljivao za londonski label Dubmission i meksički Breathe Compilations. 2009. Godine 2011. surađuje s rumunjskim etno ansamblom “Anton Pann Band” iz čega je nastao album “Emerging Landscapes”. 2020. albumom "Crta" nominiran je u sve tri jazz kategorije za diskografsku nagradu Porin. Kapecove skladbe izvodili su i Big Band HRT-a, Ratko Vojtek i Varaždinski komorni orkestar. Vodi sessione electro-jazza pod nazivom „Sunrise Sessions“ kao novu platformu za razvoj kreativne scene improvise glazbe u Hrvatskoj.

NENAD KOVAČIĆ (1982., HR) udaraljkaš i istraživač balkanskog i zapadnoafričkog ritma o kojem je učio od najvećih živučih majstora u Gvineji, Maliju i Burkini Faso. Dobitnik je glazbene nagrade Status, za najboljeg isntrumentalistu u kategoriji etno glazbe 2006. godine. Djeluje u Zagrebu kao član bendova Antenat, Afion, Sevdah Takht Damira Imamovića, Truth ≠ Tribe, Mimika, Chant Electronique s kojima je ostvario 14 službenih izdanja (Aquarius Records, Dirty Old Label, Glitterbeat Records, Menart, Rika Muzika, Smithsonian Folkways) i nekoliko stotina koncerata po Hrvatskoj i svijetu. Kao autor kazališne i filmske glazbe, do danas je skladao i producirao glazbu za četrdesetak dramskih/plesnih predstava i tridesetak dokumentarnih filmova. Redoviti je suradnik dramaturško redateljskog tandema Tomić - Kovačić s kojima je do sada radio na nekoliko nagrađivanih predstava. ‘Did i Repa’, predstava u produkciji GKL-a Split dobila je nagradu za najbolju glazbu – Mali Marulić 2013.

LUKA KURJAN, produkcijom elektronske glazbe sam se počeo baviti ranih 2000-ih godina u sklopu glazbenog projekta How Convinient te sam od tog trenutka do dana sastavljanja ovog kratkog opisa surađivao s više hrvatskih glazbenika, a koja suradnja je polučila više materijalnih i digitalnih izdanja, različitih naziva. (How Convinient, Buzdovan, Man of Cloth, Motion to Strike, Lab Personnel). Trenutno koristim i dijelim studio sa Sisačkim galazbenikom Sašom Rajkovićem - Zarkoffom koji se nalazi u stambenom prostoru navedenog glazbenika te kod mene i par meni poznatih glazbenika postoji velika potreba za prostorom koji bi dijelili za porebe glazbenog stvaralaštva. Istovremeno s komponiranjem, bavim se i s izdavaštvom u vidu izdavanja albuma u manjim serijama audio kazeta za etiketu Lab Personnel.

MIRO MANOJLOVIĆ je rođen 1985. godine u Zagrebu. Završio je XV gimnaziju - MIOC i srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski, smjer udaraljke kod profesorice Elvire Happ te potom diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti, smjer filmska i TV montaža, pod mentorstvom profesora Hrvoja Turkovića (2011.). Profesionalno se bavi glazbom, filmom i kazalištem. Od 2014. godine zaposlen je kao umjetnički suradnik - korepetitor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Surađuje s brojnim glazbenicima na domaćoj i stranoj improvizatorskoj sceni. Dvostruki je dobitnik nagrade "Maksimilijan Paspa" na Gledalištu Kinokluba Zagreb 2011. i 2018. Autor je glazbe za brojne filmove, kazališne i plesne predstave, a od 2017. stalni je član glazbenog sastava “Darko Rundek i Ekipa”. Aktivan je filmski autor i član Klubvizije i Kinokluba Zagreb.

NEVEN MARINAC, SCHAH MAT, aktivan od 2009. god po raznim studijima u Zagrebu(Kramasonik, Vibra, Morris Studio, Livada produkcija) nominacije za Porin u kategorijama najbolja snimka klasične glazbe i Elektronska produkcija. Sudjelovao ili producirao/miksao brojna izdanja domaćih autora.

MAK MURTIĆ je hrvatski skladatelj. Do 2010. Murtić je studirao arhitekturu te osnivao i svirao u raznim zagrebačkim jazz sastavima. 2010. godine preselio u London i osnovao Mimika Orchestra koji je od tada objavio tri konceptualna albuma. Radio je i s raznim ansamblima i grupama sa sjedištem u Londonu (Grand Union Orchestra, Phaze Theory, Animanz, Nwando Ebizie, Dion Palumbo, Royal Festival Orchestra itd.) te raznim međunarodnim grupama i glazbenicima. Posljednjih godina Murtić živi u Zagrebu i piše glazbu za razne filmove, kazališta i ansamble (primjerice “Jedna od nas”, dokumentarni film Đure Gavrana i kratki film “Inkorničata” prema narudžbi Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020., film “Škoj ili ne?” objavljen god. 2021., film "Sedmo Nebo" iz 2023., predstavu "Sokrat se ne boji biti ismijan" iz 2024 i projekti s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije). Nastupao je s raznim hvaljenim bendovima poput Porto Morto, On i J.R. Augusta i gostovao u mnogim drugim.

TENA NOVAK VINCEK rođena je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je violinu 2008. godine, na Muzičkoj Akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Tokom i nakon studija nastupa samostalno i kao član u sastavima: "Tena Novak", "Fjodor","Nimbus dei", „Rokambol“, u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2008. do 2021. godine je radila kao nastavnica violine u osam glazbenih škola. Bavi se kompozicijom, slikarstvom, pjevanjem, eksperimentalnom i slobodno improviziranom glazbom. Autorica je 6 orkestralnih i 40 komornih djela. 2012. godine osniva svoj ansambl s kojim organizira niz autorskih večeri. Potpisuje albume „Empathy of Water“, „Cognitions” „Experimental Suite“ i „Curved Spaces“ koje je snimila sa svojim ansamblom i gudačim kvartetom, a pod umjetničkim imenom „Anette Cavon“, kantautorske albume „ Space of love“ i „Endless”. Kao autorica ili solistica sudjeluje u brojnim eksperimentalnim, konceptualnim, filmskim, plesnim i intermedijalnim projektima, te nastupa na festivalima nove i slobodno improvizirane glazbe.

HRVOJE NIKŠIĆ, skladatelj, glazbenik, glazbeni producent, tonski snimatelj i dizajner zvuka. Angažiran je na hrvatskoj alternativnoj glazbenoj sceni više od dvadeset i pet godina, te je vlasnik tonskog studia “Kramasonik” već više od dvadeset godina. Kao skladatelj i dizajner zvuka radio je na bezbroj projekata uključujući skladanje glazbe za kazalište, plesne predstave, radio drame, filmove i umjetničke instalacije. Kao jedan od autora, dobitnik je nagrade Ministarstva kulture Republike Hrvatske za poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva za 2008. godinu u kategoriji elektroničke glazbe. Nakon toga na 25. Muzičkom Biennalu u Zagrebu djelo je i premijerno izvedeno. Tijekom prijašnjih godina bio je nekoliko puta nominiran za hrvatsku diskografsku nagradu „Porin“ u kategorijama jazz, etno i alternativna glazba kao glazbeni producent. 2015. godine dobitnik je „Porina“ u kategoriji producenta za najbolje jazz izdanje, a 2021. godine kao producent za najbolje alternativno izdanje. Glazbu je izvodio uživo na nekim od najprestižnijih regionalnih festivala eksperimentalne i alternativne glazbe.

HRVOJE PELICARIĆ (1974., Split) oblikovatelj je zvuka, glazbenik i multimedijalni umjetnik. Diplomirao je tonsku tehniku na SAE Institutu u Rotterdamu 2001. godine, te diplomski studij smjera Medijska umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu, 2018. Predavao je na School of audio engineering u Ljubljani, a od 2009. radio kao stručni suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2021. radi kao asistent na Odsjeku za Medijski dizajn Sveučilišta Sjever. Od 2002. do danas kao glazbenik, snimatelj i producent sudjeluje na brojnim izdanjima nezavisnog karaktera (Zidar Betonsky, Leut magnetik, Sphericube, Bilk, Klaus, Turato91, Cul-de-Sac, Trobecove krušne peći, Sonvoyce On Source, Sinkauz, Roj Osa). Kao autor i izlagač na polju zvučne umjetnosti sudjelovao na sedam skupnih i šest samostalnih izložbi. 2016. u Splitu pokreće festival zvukovne umjetnosti Ispod bine. Bavi se oblikovanjem zvuka, zvučnom umjetnošću, glazbom za film i kazalište. Živi i radi u Zagrebu.

OGNJEN ZEČEVIĆ / EGOLESS ima višegodišnju karijeru glazbenog producenta, turneje po cijelom svijetu, veliki broj vinilnih izdanja za strane izdavačke kuće, nagrade (Elector, Ambasador), višemilionski pregledi na internet servisima (Youtube, Spotify).

ANAMARIJA ŽUGIĆ BORIĆ (Zagreb, 1992.) diplomirala je 2015. godine komparativnu književnost i latinski jezik i književnost, nakon čega upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nagrađena je Stipendijom za izvrsnost na doktorskim studijima, koju izdaje navedeni fakultet. Tema su njezine disertacije dramaturgije glazbe i zvuka u hrvatskom kazalištu od 1991. do 2020. Zaposlena je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu kao asistentica na projektu digitalne humanistike (DARIAH). Djeluje kao članica izvedbenoga kolektiva OAZA (Organsko avangardni zvučni ansambl) osnivačice Maje Rivić, kao solistica u nagrađivanim zborovima Cappella Odak i Cappella Zinka pod vodstvom dirigentice Jasenke Ostojić te kao glazbenica (vokalistica i klaviristica) - stalna članica ili suradnica u sastavima eksperimentalne, rock i jazz glazbe (Mimika orkestar, Živa voda, Anette Cavon i dr.).

JEBOTON ANSAMBL se kao organizacija i izdavačka kuća ukorijenio u lokalnu glazbenu scenu aktivnim radom članova proteklih 15 godina. Kroz kolektiv je djelovalo preko 20 glazbenih skupina, te je službeno izdano preko 30 albuma i još mnogih drugih uradaka. Preko 10 godina kolektiv također vodi i glazbenu emisiju preko radia Student, gdje se promoviraju mnogi lokalni glazbenici nevezani za kolektiv. Glazbene skupine Porto Morto i IDEM su Jebotonu donijele 4 nominacije i 2 osvojena Porina.

IZVEDBENE UMJETNOSTI:

KORALJKA BEGOVIĆ plesna je umjetnica i joga učiteljica. Djeluje kao autorica, izvođačica, koreografkinja i pedagoginja. Plesnu edukaciju stekla je u Hrvatskoj i inozemstvu te je diplomirala na MA programu suvremene plesne izvedbe na University of Limerick. Članica je HZSU-a od 2017. godine. Njezin rad "Reversing proximity" izabran je u selekciji Plesne mreže Hrvatske, bila je rezidentica Zagrebačkog plesnog centra te inicijatorica i voditeljica projekta Translations - prve plesne predstave na ovim prostorima u potpunosti kreirane za slijepe i slabovidne osobe. Sudjelovala je na Venecijanskom Bijenalu 2022. godine kao izvođačica projekta "Untitled" Tome Savića Gecana. Predstavljala je Hrvatsku u sklopu projekta Danse l'Europe. 2024. godine odabrana je za program ATLAS u sklopu Impulstanz festivala u Beču. Od 2007. do 2020. godine aktivno je radila kao kreativna producentica surađujući s brojnim organizacijama i festivalima na području plesne i filmske umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu.

NINA GOJIĆ bavi se dramaturgijom, organizacijom edukativnih i umjetničkih programa, interdisciplinarnim istraživanjima i pisanjem, uglavnom na nezavisnoj sceni u Zagrebu. Suradnički razvija istraživačke, procesno orijentirane formate i znatiželje. U području autorskog kazališta i suvremenog plesa kao dramaturginja surađivala je na preko 30 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Piše i objavljuje eseje i tekstove za izvedbu. Članica je Upravnog odbora Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (mandati 2019.-2023. i 2025.-2027.), a od 2026. godine zaposlena je kao koordinatorica udruge. Uključena je u niz aktivnosti vezanih uz poboljšanje uvjeta rada u polju kulture, dok trenutno u okviru udruge organizira redovne programe Kritička dramaturgija (u suradnji s Hanom Sirovicom i udrugom Kurziv) i Aplauz ne plaća stanarinu (u suradnji s Dunjom Kučinac i kolektivom BLOK). U Centru za dramsku umjetnost inicira i organizira niz edukativnih, istraživačkih i izvedbenih radova.

VEDRANA KLEPICA dramska autorica, dramaturginja i kazališna redateljica. Radila je u mnogim domaćim kazališnim kućama, te na nezavisnoj sceni i festivalima kao što su Pogon Jedinstvo, KUC Travno, ZPC, HNK Zagreb, Dubrovačke ljetne igre, HNK Split, HNK Ivana pl. Zajec Rijeka, Teatar &TD, Kazalište Marina Držića, Teatar Exit, INK Pula, Osječko ljeto kulture itd. Dramski tekstovi i predstave izvođeni su joj u Njemačkoj, Portugalu, Austriji, Lichtensteinu, Velikoj Britaniji, Luxembourgu, Francuskoj, Srbiji, SADu, Australiji i Argentini, te su prevedeni na engleski, njemački, francuski, španjolski i poljski te izdani u nekoliko antologija dramskih tekstova. Sudjelovala je na mnogim međunarodnim festivalima i rezidencijama za dramske i kazališne autore.

BEATRICA KURBEL, dramska spisateljica, scenaristica i dramaturginja. Većinski djeluje na kazališnoj nezavisnoj sceni te surađuje s dramskim programom Hrvatskog radija. Neki od naslova koje potpisuje: Park, Sjecišta, Ona Mraz, Važnije polovice, Mrtva priroda, Insomnija. Dobitnica je nagrade Marin Držić 2018. godine. Kao scenaristica potpisuje nekoliko projekata koji su u različitim fazama razvoja. Živi i radi kao freelancer u Zagrebu.

ANA KREITMEYER je plesna umjetnica i izvođačica. Interes za tijelo provodi kroz različite prakse, od izvođačke do koreografske, od pedagoške do društvene. Kao ko-autorica djeluje kroz kolektiv BADco. od 2003. godine, a samostalno razvija nekoliko koreografskih radova. Autorica je predstava Priprema za sadašnje, Ljudovanje, O Rozoj Budućnosti, Fantastične vrste, Koga briga, Podivljalo, Sve četiri za jedno. Na rubu dodira i kaosa, Tamo vani i ovdje unutra, Prema Početku, Zastoji, Točka sabiranja, KontAkt 1, Pijane šume i kratke koreografije Drugarice i Možda jednom. Dobitnica je nekoliko nagrada i nominacija za samostalni i kolektivni rad. Jedna je od pokretačica suradničkog programa Antisezona. Dugi niz godina djeluje kroz upravna tijela Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, od 2016.-2018. godine je na poziciji predsjednice udruge. Jedna je od suosnivačica Ekscene (Eksperimentalne slobodne scene).

ŠIMUN STANKOV, profesionalno se bavim plesom, koreografijom te sam asistent na Scenskom pokretu na ADU u Zagrebu. Član sam UO Škvadra i Arbajt Kolektiva i kroz te organizacije djelujem kao autor i izvođač na nezavisnoj sceni. Nedavno sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta za izvedbu u Arbyte 2.0. Trenutno studiram na ArtEZ University of the Arts u Nizozemskoj na MA studiju Performance Practices. Uz umjetnost se bavim i DJingom, a izdvojio bi nastup u kultnom beogradskom klubu 20/44.

UNA ŠTALCAR-FURAČ je plesna umjetnica, producentica i pedagoginja. Završila je preddiplomski studij suvremenog plesa na Akademiji dramske umjetnosti, a 2025. godine završava diplomski studij Performing Public Space na Fontys Academy of the Arts u Tilburgu. Također djeluje kao producentica i umjetnička voditeljica Umjetničke organizacije Škvadra, članica Arbajt kolektiva i predsjednica Upravnog odbora Udruge profesionalnih plesnih umjetnika PULS te aktivno sudjeluje u strukovnim inicijativama. Od 2019. godine kao umjetnička asistentica sudjeluje u nastavi scenskog pokreta na odsjeku glume pri ADU, od 2026. godine u statusu docentice. Radi kao plesna pedagoginja u Kreativnom laboratoriju 4sobe.

ESPI TOMIČIĆ (1995.) diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kolumnist je portala Booksa.hr i član Arbajt kolektiva. Za svoje dramske tekstove višestruko je primio nagradu Marin Držić. Drame su mu dosad izvođene u obliku scenskog čitanja i predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Gavelli i Kunst teatru. Autor je knjige Your Love Is King [Multimedijalni institut, 2020.], zajedno sa Sretnim Borom knjige za djecu Kako se tuguje [Oaza & Sons, 2024.] i knjige Jutro donosi kraj [Multimedijalni institut i Kulturtreger 2025.] Espijevi tekstovi su prevedeni na više jezika -- makedonski, engleski, katalonski, poljski, njemački. Your Love Is King je objavljen na makedonskome.

UO ŠKVADRA osnovana je 2018. godine kao kolektiv plesnih umjetnika. Članovi i članice su Anđela Bugarija, Ema Crnić, Ema Kani, Eva Kocić, Gendis Putri Kartini, Marta Habulin-Satinović, Margareta Firinger, Una Štalcar-Furač i Šimun Stankov. Škvadra djeluje u području suvremenog plesa kroz produkciju i distribuciju autorskih radova s posebnim naglaskom na istraživanje izvedbe u javnom prostoru i drugim alternativnim prostorima. Njihov rad uključuje filmske i video formate, te suradnje s umjetnicima različitih medija čime šire polje plesne umjetnosti i njezine prezentacije. Kolektiv razvija projekte koji nadilaze estetsko istraživanje pokreta te promatraju tijelo u prostoru kao mjesto društvenog susreta, pregovaranja i propitivanja odnosa moći. Uz izvedbene radove, Škvadra organizira radionice i participativne umjetničke programe, izvedbene akcije i intervencije s ciljem približavanja plesa široj publici i rastavaranja novih načina komunikacije između izvedbe i društvenog konteksta

CIRKORAMA je jedna od ključnih organizacija u razvoju sektora suvremenog cirkusa u Hrvatskoj i regiji, od svog osnutka 2008.godine. Kroz programe koje ralizira sama ili u partnerstvu, kao što su; Laboratorij cirkuske umjetnosti, CirkoBalkana festival i platforma, Program Cirkorame, Circopedia, Kulturan ulični festival, Cirkuska rezidencijalna mreža, Cirkuski inkubator, Kulturan radio, više od 20 vlastitih izvedbenih produkcija i sudjelovanjem u europskim mrežama Circostrada Network i circusnext platforma, sustavno promovira suvremenu cirkusku umjetnost i educira djecu i mlade pružajući im podršku za profesionalno bavljenje cirkusom. Članica je Nacionalne cirkuske platforme, neformalne inicijative koja povezuje cirkuske organizacije iz Hrvatske s ciljem profesionalizacije cirkuskog sektora. Članica je Clubture Networka i Operacije Grad.

OBJEKT PLESA je umjetnička organizacija koju vode plesna umjetnica Sonja Pregrad i muzeologinja, teoretičarka mode i umjetnica Tea Kantoci koja koristi njihova dosadašnja iskustva i znanja producirajući programe u području glazbeno-scenskog, plesnog i multimedijalnog umjetničkog stvaralaštva. Objekt plesa producira festival Improspekcije i dio je kolektiva koji vodi projekt Antisezona u suradnji sa Muzejem suvremene umjetnosti u Zagrebu.

PISANJE:

IVO ALEBIĆ, završio je studij ruskog jezika i književnosti te studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više od petnaest godina aktivno se bavi književnim i konsekutivnim prevođenjem s ruskog jezika. Prijevodi su mu objavljeni u različitim hrvatskim izdavačkim kućama. Dobitnik je stimulacije autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva 2019. i 2020. (Granice zaborava, Sergej Lebedev), potpore Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva (Teorija romana, Mihail Bahtin, Manastir, Zahar Prilepin, Tamne Aleje, Ivan Bujin), Stipendist Paul Celan Fellowships For Translators na Institutu za humanističke znanosti u Beču, te mu je prijevod romana Mećava Vladimira Sorokina ušao u najuži izbor najvažnijih prijevoda knjiga s ruskoga u izboru moskovskog Instituta za prijevod, 2020.

MARIJA ANDRIJAŠEVIĆ (1984., Split) pjesnikinja je i spisateljica. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju (2015.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica je dviju nagrađenih pjesničkih zbirki: davide, svašta su mi radili (2007.) i Temeljenje kuće (2023.), obje ovjenčane nagradom Goran (za mlade pjesnike i bijenalna nagrada), te nagrađivanog romana Zemlja bez sutona (Fraktura, 2021.) i zbirke priča Liga ribara (2024.). Objavljivala je poeziju u kulturnim i književnim časopisima (Re, Quorum, Knjigomat, Poezija…). Poezija joj je uvrštena u suvremene pjesničke antologije (I u nebo i u niks, Hrvatska mlada lirika…) kao i u talijanski izbor poezije s Balkana Voci di donne della ex Jugoslavia. Poezija joj je prevođena na slovenski, talijanski, ukrajinski, engleski, švedski, poljski, rumunjski i njemački. Radi u Skribonautima, živi u Zagrebu.

JERKO BAKOTIN novinar je tjednika Novosti. Bavi se naslijeđem ratova, progresivnim političkim pokretima, geopolitikom te društvenim i kulturnim temama. Pisao je reportaže iz brojnih zemalja svijeta. Objavio je knjigu putopisa i književnih reportaža, koautor je TV-serije o kurdskoj povijesti. (Su)dobitnik je više novinarskih nagrada: godišnja nagrada Hrvatskog novinarskog društva za najbolji tekst, Migration Media Award za radijski dokumentarac iz izbjegličkog logora Idomeni, nizozemska nagrada De Tegel, dodijeljena Bakotinu i grupi kolega za istraživanje o nasilju nad migrantima. Od 2019. član je Vijeća časti HND-a.

LUIZA BOUHARAOUA je spisateljica i kulturna radnica. Osnivačica je Udruge Skribonauti. Za svoj kulturni i umjetnički rad sa marginaliziranim skupinama osvojila je međunarodnu nagradu za socijalnu inovaciju Sozial Marie i Art Explora Francuske Akademije za umejtsnost. 2019. godine objavila je knjigu priča „Jesmo li to bili mi” za koju je osvojila nagradu „Prozak” za najbolji neobjavljeni prozni rukopis, nagradu „Slavić” za najbolje debitantsko književno djelo u 2019. u Hrvatskoj te regionalnu nagradu za najbolju zbirku kratkih priča „Edo Budiša”. U 2021. „Jesmo li to bili mi” dobila je stimulaciju Ministarstva kulture RH za najbolje književno ostvarenje u 2019. 2023. proglašena je dobitnicom međunarodne Nagrade za mlade pisce Central European Initiativea. Autorica je scenaistie adaptacije “Jesmo li to bili mi” u dugometražni film koju trenutno razvija oroducentska kuća Wolfgang & Dolly. Ostatak vremena piše roman i živi u Zagrebu.

ADRIAN CVITANOVIĆ, književni prevodilac s poljskog, dosad je preveo pedesetak knjiga i nekoliko stotina tekstova s poljskog. Stalni je suradnik nekolicine književnih časopisa (Književna smotra, Nova Istra, Mogućnosti, Riječi, Svjetlo, 15 dana), uz to je stalni honorarni suradnik Trećeg programa Hrvatskoga radija. Dobitnik je godišnje Nagrade „Iso Velikanović“ 2020. koju Ministarstvo kulture i medija dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području književnog prevodilaštva za prijevod Dnevnika pisanog noću poljskoga pisca Gustawa Herling-Grudzińskoga. Za prijevod Dnevnik Witolda Gombrowicza 2025. godine primio je godišnju nagradu "Josip Tabak" Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

ĐURĐICA ČILIĆ diplomirala je polonistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje danas radi na Katedri za poljski jezik i književnost i izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća, književne recenzije te prevodi s poljskoga jezika, uglavnom suvremenu poeziju. S Jolantom Sychowskom-Kavedžijom uredila je knjigu Moć ukusa Zbigniewa Herberta, izbor iz opusa (Disput, Zagreb, 2009.), a s profesorom Daliborom Blažinom zbornike radova Stoljeće Czesława Miłosza (FF Press, Zagreb, 2013.) i Witkacy i drugi (FF Press, Zagreb, 2016.). Autorica je dviju znanstvenih knjiga: "Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert" (2000), "Radost tumačenja" (2026) i triju proznih: "Fafarikul" (2000), "Novi kraj" (2022) i "Vidimo se na papiru" (2026). Priredila je antologiju poljske poezije "Drugog kraja svijeta neće biti" (2026).

MONIKA HERCEG (1990.) u književnosti se afirmirala kao pjesnikinja. Objavila je pjesničke zbirke Početne koordinate, Lovostaj i Vrijeme prije jezika te knjigu dramskih tekstova Ubij se, tata. Za poeziju, prozu i dramu dobila je niz domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima su Goran za mlade pjesnike, Kvirinova nagrada, Fran Galović, Slavić, Mostovi Struge, CEI Award te European Poet of Freedom. Njezini su tekstovi prevedeni na više od dvadeset jezika i objavljivani u brojnim domaćim i stranim časopisima, antologijama i izdanjima. Uz književni rad vodi radionice pisaja, uređuje i osmišljava kulturne programe. Živi i radi u Zagrebu. 2026. objavila je svoj prvi roman Ovdje počinje šuma i režirala prvi kratki dokumentarni film Joso.

BOJAN DMITROVIĆ KRIŠTOFIĆ (Zagreb, 1987.) je dizajner i pisac. Magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu 2012., a od 2022. polazi Doktorski studij povijesti umjetnosti i dr. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je član uredništva Zareza, a likovne kritike objavljivao je u nizu medija za kulturu u Hrvatskoj i regiji. Piše za tjednik Novosti i povremeno za portal Kulturpunkt i emisiju Triptih na HR3. Bio je stipendist zaklade Akademie Schloss Solitude u grupi za međunarodnu književnost 2018. Autor je dvije knjige pjesama: "Makroorganizmi", 2019; "Krajolik i kralježnica", 2022., i više samizdata. Istraživačkim i kustoskim radom bavi se od 2013., isprva u sklopu aktivnosti Hrvatskog dizajnerskog društva; a od 2019. do 2023. bio je voditelj Galerije Atelijera Žitnjak. Trenutno je zaposlen u SNV-u kao jedan od urednika u kulturi na audiovizualnom kanalu VIDA TV, a kao gostujući kustos kurira program zabočke Galerije Green Room u CUK Regenerator.

MARKO POGAČAR (Split, 1984) objavio je dvadesetak pjesničkih, proznih i esejističkih knjiga. Priredio je antologije Hrvatska mlada lirika 2014. i The edge of a page: young poetry in Croatia (2019). Bio je urednik u Zarezu i Quorumu, sada suuređuje portal Kritika-HDP. Bio je stipendist dvadesetak međunarodnih fondacija i programa, uključujući DAAD Berliner Künstlerprogramm. Predsjednik je Goranovog proljeća. Objavljuje također književnu kritiku i kolumnistiku, piše za ekran i radio, surađuje s muzičarima i filmašima. Nagrađivan je hrvatskim i međunarodnim nagradama za poeziju, prozu i esejistiku. Knjige su mu prevedene i objavljene u šesnaest zemalja, a tekstovi na više od četrdeset jezika.

JAGNA POGAČNIK, samostalna književna kritičarka, prevoditeljica i urednica. Kritike, eseje i prijevode objavljuje u novinama, časopisima, radijskim i TV emisijama. Članica uredništva portala Kritika h,d,p. Uređuje knjige za više izdavača. Vodi radionice kreativnog pisanja. Članica je žirija za književne nagrade, a kao kritičarka i moderatorica sudjeluje na književnim festivalima i surađuje s kulturnim institucijama i nakladnicima u zemlji i inozemstvu. Objavila tri knjige sabranih književnih kritika i pet izbora iz proze, od kojih je najnoviji Područje signala, mapiranje suvremene proze u Hrvatskoj. Prevodi sa slovenskog, za što je 2000. godine nagrađena međunarodnom nagradom Kulturkontakta iz Beča

KATARINA LUKETIĆ je publicistica, književna kritičarka i urednica. Ima dugogodišnje iskustvo rada u kulturnim medijima, izdavaštvu i na kulturnoj sceni u aktivnostima unaprijeđenja književnosti, nezavisne scene i autorskog rada. Kontinuirano od kraja 1990-ih objavljuje tekstove raznih žanrova u domaćim i regionalnim medijima. Bila je jedna od osnivačica i urednica novina za kulturu Zarez. Suosnovala je izdavačku kuću Pelago i u njoj uredila više desetaka knjiga s područja književnosti i kulturne teorije. Bila je urednica i na Trećem programu Hrvatskog radija, a sudjelovala je i u brojnim književnim i kulturnim projektima s raznim organizacijama u kulturi. Godine 2020. pokrenula je s grupom autora Portal za književnost i kritiku Kritika-hdp na kojem je glavna urednica. Objavila je studiju "Balkan - od geografije do fantazije", originalnu audio knjigu "Balkanska predavanja", brojne tekstove u zbornicima i znanstvene radove.

BARBARA MATEJČIĆ dugogodišnja je slobodna novinarka i istraživačica. U raznim se formama—od istraživačkog i reportažnog novinarstva do audio dokumentaraca i multimedije—bavi društvenim kontekstom u kojem živimo. Surađuje s domaćim i inozemnim medijima te s međunarodnim istraživačkim, medijskim i ljudsko-pravaškim organizacijama, kao i s aktivistima, umjetnicima, znanstvenicima. Dobitnica je niza domaćih i međunarodnih nagrada za novinarski rad, uključujući European Press Prize (2024) i Investigative Journalism for Europe Impact Award (2024) te Nagrade Grada Zagreba (2026.), Hrvatskog novinarskog društva za najbolje pisano (2014.), najbolje radijsko (2025.) i za istraživačko novinarstvo (2026.). Objavila je narativno-novinarske knjige „Kako ste?“ i „Ubijanje za fotografiju“. Diplomirala je Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

ROBERT PERIŠIĆ (Split, 1969.) je hrvatski pisac prevođen u brojnim europskim državama i SAD. Njegov roman "Naš čovjek na terenu", dobitnik Nagrade Jutarnjeg lista (2008), objavljen je u 11 zemalja, a roman "Područje bez signala" (2015.) ponovio je međunarodni odjek prethodnika. Po romanu je snimljenja internacionalno nagrađivana TV-serija „Područje bez signala“. Perišićeve tri knjige kratkih proza (Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas, 1999.; Užas i veliki troškovi, 2002.; Uvod u smiješni ples, 2011.) imale su također pozitivan odjek kod kritike i publike. Pjesnički dio Perišićevog stvaralaštva su tri zbirke pjesama – "Dvorac Amerika" (1995), "Jednom kasnije" (2012) i "Siromašni čovjek kojeg boli glava" (2020). Najnovija autorova knjiga, roman „Brod za Issu“ (2022), osvojio je Nagradu Predrag Matvejević i Nagradu Kamov, a američko izdanje je The Wall Street Journal uvrstio među najbolje knjige 2022. godine u SAD. 2024. godine za književni rad je dobio Nagradu grada Zagreba.

IVICA PRTENJAČA (Rijeka, 1969.) je pjesnik, književnik i radijski urednik. Napisao je sedam romana i nekoliko zbirki priča i pjesama. Knjige su mu prevedene na desetak stranih jezika. Predsjednik je odbora Goranova proljeća. Na Hrvatskom radiju vodi i autorski potpisuje emisije “Moj izbor” i “Jutro na Trećem”. U književnosti se javlja kao pjesnik, pripadnik mlade generacije koja je stasala u drugoj polovici 1990-ih. Uvršten je u više antologija i pregleda hrvatske poezije. Prozni debi ostvaruje romanom “Dobro je, lijepo je” 2006. godine. Piše i predloške za dramske izvedbe. Predstavljao je hrvatsku književnost na brojnim susretima u inozemstvu. Jedini je književnik koji je V.B.Z. književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman godine osvojio više od jednom (2014. i 2021. godine za romane Brdo, odnosno Sine, idemo kući). Član je Hrvatskog društva pisaca. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ (r. 1974. u Splitu) završila je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je studirala i na Poslijediplomskom studiju iz književnosti. Piše poeziju i prozu, kolumne, dramske tekstove, uređuje knjige, vodi radionice kreativnog pisanja. Knjige su joj prevedene i objavljene na petnaest jezika. Dobinica je nagrade T-portala za najbolji roman, Nagrade grada Zagreba za književnost, Nagrade Slobodne Dalmacije za umjetnost i kulturu, Prix du premier roman u međunarodnoj konkurenciji, Kiklop za poeziju, Ranko Marinković za kratku priču itd. Romani, priče i pjesme su joj adaptirani u kazališne predstave, kratke filmove i strip.

MARIJA SKOČIBUŠIĆ rođena je 2003. u Karlovcu. Završila je preddiplomski studij komparativne književnosti i švedskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje trenutno pohađa diplomski studij jednopredmetne komparativne književnosti. Bavi se pisanjem književne kritike, novinarstvom i esejistikom na području (pop)kulture. Također je autorica dvije zbirke poezije; Kolut naprijed (VBZ, 2026) i Kraćenje razlomaka (Jesenski i Turk, 2021), koja je pohvaljena na natječaju Goran za mlade pjesnike i dobitnica nagrade Na vrh jezika. Radi u organizaciji i komunikaciji kulturnih programa u sklopu programskog odbora Goranovog proljeća i marketinškog tima Kulturnog centra Ribnjak. Članica je europske pjesničke mreže Versopolis.

DORA ŠUSTIĆ je scenaristica i spisateljica, rođena 1991. u Rijeci. Diplomirala je političke znanosti u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Objavljuje kratke priče, pjesme, članke i eseje na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku. Roman prvijenac “Psi” (2023., Fraktura), nagrađen književnom nagradom Drago Gervais, finalist je i t-portalove nagrade za roman godine te polufinalist regionalne nagrade Meša Selimović. Osim književnošću, bavi se i filmskom režijom te piše za TV. Napisala je scenarij za dugometražni igrani film Blok 5, slovenske produkcije A Atalanta, premijerno prikazan 2024. na Locarno Film Festivalu. Dora živi u Zagrebu.

KRITIKA - HDP je neprofitni, javno financirani portal za književnost, književnu kritiku i srodne teme. Redakcija mu je nezavisna, a nakladnik Hrvatsko društvo pisaca. Za „Kritiku“ pišu najviđeniji autori i autorice iz knjiškog svijeta Hrvatske i regije, uz posebnu pažnju posvećenu edukaciji i otvaranju prostora mladim kritičarima. Redakcija, tako, izvodi i bijenalnu radionicu književne kritike za mlade te niz multimedijalnih projekata. U približno 6 godina rada, portal se profilirao kao najrelevantnija domaća web-adresa posvećena književnosti.

BORIS POSTNIKOV je komentator, esejist, i kritičar, doktor znanosti o književnosti. Autor je tri stručne knjige i stalni kolumnist u tjedniku Novosti, s fokusom na teme iz kulturnog polja. Objavio oko 1000 komentara, kritika, eseja, znanstvenih radova. Radio je kao glavni urednik dvotjednika Zarez, zamjenik gl.ur. Novosti, autor je emisije Pojmovnik postjugoslavenske književnosti na Trećem programu HR, član je uredništva portala Kritika-HDP i drugih medija.

ANTE ZLATKO STOLICA rođen je 1985. u Splitu. Živi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Radi kao profesor u Humanističkoj gimnaziji gdje vodi i filmsku radionicu. Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika. 2020. godine objavio je zbirku priča Blizina svega (Fraktura), a 2025. roman Ulica Marthe Argerich (Fraktura). Kao redatelj i(li) scenarist sudjelovao je na više filmova i projekata: Babajanja, Kartoline, Kratki izlet, Cimeri, Johnny je mrtav, Svaki dan je Božić i dr. Za film Babajanja dobio je nagradu Oktavijan za najbolji kratkometražni film, posebno priznanje žirija na Sarajevo Film Festivalu, te nagrade za kratki film na Makedox Film Festivalu.